Tribina portala Ekumena, petu iz serije ”Laboratorij za dijalog” posvećena je osobama bez vjere u Boga a u povodu 20. godišnjice postojanja udruge ireligioznih osoba Protagora. Održana je u ponedjeljak 30. ožujka u 19:30 sati u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, suorganizator tribine (i ovo je bila posljednja tribina ”u mandatu” predrage ravnateljice Jasne Kovačević koja odlazi u mirovinu, nadajmo se ne u mirovanje!).

Navršilo se, dakle, dvadeset godina od osnutka Protagore, udruge koja je u hrvatskom javnom prostoru prepoznata po zauzimanju za prava ireligioznih građana i za dosljednu primjenu načela sekularne države. Osnovana u veljači prije dva desetljeća na poticaj profesora filozofije i sociologije Milana Polića, Protagora je od samog početka okupljala ljude različitih profesionalnih i javnih profila, povezane uvjerenjem da ustavno određenje Hrvatske kao sekularne države mora imati i stvarni, a ne samo deklarativni sadržaj.

Upravo se u tom prostoru između ustavnog načela i društvene prakse oblikuje i djelovanje Protagore.

Gosti naše tribine su bili Vesna Mihoković-Puhovski članica Upravnog odbora Protagore, prof. povijesti i filozofije i odvjetnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik i dopredsjednik Protagore. Koji su svjedočili da su ireligiozne osobe u Hrvatskoj često izrugivani, marginalizirani i negativno obilježeni, u svakom slučaju, neravnopravni.

U jednom nedavnom priopćenju predstavnici Protagore su kazali i na tribini ponovili da je Hrvatska na normativnoj razini sekularna država u kojoj su sloboda vjeroispovijesti i sloboda drugih svjetonazora zajamčene, a država odvojena od vjerskih zajednica. U stvarnosti to razgraničenje često ostaje nejasno, djelomično ili selektivno provedeno. Protagora zato godinama upozorava da sekularnost nije apstraktno ideološko pitanje, nego standard jednakosti među građanima.

Protagora je bio grčki filozof (oko 480. pr. Kr. – oko 410. pr. Kr.) kojeg se može nazivati skeptičnim ili agnostičkim (“O bogovima ne mogu znati niti da jesu niti da nisu, niti kakvo je njima obličje: jer mnogo toga sprečava pouzdano znanje, nejasnoća [same stvari] i kratkoća ljudskog života”).

Govorilo se i o sekularnosti Hrvatske. Često ćemo čuti iz usta i pera političara, rekao je moderator tribune Drago Pilsel, dakle od neupućenih novinara i nekih aktivista organizacija civilnog društva kako je Hrvatska sekularna ”jer to piše u Ustavu”. Ne, ne piše!

Ono što Ustav poštuje su određene stavke načela sekularnosti (npr. čl. 40. i čl. 41.),

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Ali termin ”sekularna” u Ustavu ne postoji onako kako postoji u ustavima drugih država. Ako želimo pokazati takav primjer, nećemo pogriješiti navedemo li odredbu iz, na primjer, francuskog Ustava.

Odvojenost Crkve i države eksplicite je naglašena u prvom članku francuskog Ustava: ”La France est une République indivisible, laique, démocratique et sociale”. U prvom članku hrvatskog Ustava, koji su pisali hrvatski pravnici školovani i u Francuskoj, sekularnost države je eksplicitno izbačen pojam. Citiramo: ”Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država”. Nedostaje ono ”laička”.

Sekularnost nije pravilo, iako bi to postala kada bi se točnom, opsežnom definicijom unijelo u kakav zakon ili čak Ustav; ona je princip, standard suvremenog društva koji se očituje u jako puno stvari, a to u RH jednostavno nije slučaj bez obzira na to što u Ustavu piše ili ne.

Pristalice sekularizma, koji se u Francuskoj zove laicité, zagovaraju, prije svega, odvojenost Crkve od države, nemiješanje vjerskih institucija u poslove države i nemiješanje države u rad vjerskih institucija. To je nešto sasvim drugo od tvrdnje da je religija irelevantna za čovjekov život.

Sekularizam (od latinske riječi saeculum, koja ukazuje na sve ono što ne pripada religiji) je skup društvenih promjena koje jednu naciju vode ka usvajanju sekularne kulture. Pojam ”sekularna kultura”, naglasili su sudionici tribine, shvaćamo u smislu da država ima male ili nikakve ingerencije u vjerskoj sferi i obratno, da vjera ima male i nikakve ingerencije u državnim poslovima. Drugim riječima, sekularizmom država jamči društvu slobodu od religioznih zakona i učenja.

Sekularizam je, dakle, princip razdvajanja državnih institucija i osoba ovlaštenih za zastupanje države od vjerskih institucija i vjerskih dostojanstvenika.

Elem, ukratko rečeno, sekularizacija se može pobliže odrediti kao postupno slabljenje i onda nestajanje javnog utjecaja eklezijalnih ustanova na društveno ponašanje i mišljenje ljudi. Je li to dobro ili loše?

Mi svjedočimo, kazali su naši gosti, ne svugdje na isti način, da proces sekularizacije, što podrazumijeva, ponavljamo, smanjeni utjecaj religije na društvo, dovodi do toga da se religija povlači u sferu privatnog života svake osobe koja vjeruje.

Ali vjerske zajednice, svojim zajedničkim religijskim vrijednostima i svojim tisućljetnim iskustvom, mogu dati značajan doprinos u svrhu moralno-etičke preobrazbe i senzibilizacije svih slojeva za veću društvenu pravednost. Javnost, ona koja nije vjernički raspoložena, tereti Katoličku crkvu da gura nos u zakonodavne poslove, ali istodobno pokazuje nerazumijevanje za narav i mjesto vjerskih zajednica.

Ako se misli na same vjernike, mnogi katolici misle da biskupi, na primjer, nisu dovoljno angažirani u krucijalnim pitanjima kao što su ona socijalan i ekonomska, dapače, da su se okrenuli od siromaha jer grade luksuzna zdanja dok narod čak i gladuje.

Članak 41. Ustava se krši samom vjerskom podukom u javnim školama.

Spomenut je, stoga, problem vjeronauka. Govorilo se i o analizi udžbenika pa je tako ustanovljeno da se često susrećemo s poistovjećivanjem HRVAT = KATOLIK.

Spomenut je niz slučajeva diskriminacije djece u školama pa tako i svojedobno besplatno klizanje u Đakovu za one osnovnoškolce koji idu u mise zornice u Adventu.

Na široko se pojasnilo da bez pluralizma i građanskog odgoja, koji ne smije biti alternativa vjeronauku, neće biti ni zdravog društva. Upozoreno je na retradicionalizaciju mladih kojima se nudi patrijarhalni pogled na obitelj i društvo.

Udruga Protagora, kazali su njeni predstavnici, ne nastupa protiv vjernika niti protiv prava građana da svoja uvjerenja slobodno izražavaju u javnosti. Naprotiv, njezina je osnovna teza da sekularna država upravo i postoji zato da bi štitila sve — i vjernike, i pripadnike manjinskih vjerskih zajednica, i agnostike, i ateiste, i sve druge građane bez obzira na njihov svjetonazorski identitet. U tom smislu Protagora sekularnost ne tumači kao sredstvo potiskivanja religije, nego kao okvir ravnopravnosti.

Takva pozicija u hrvatskom javnom prostoru često izaziva prijepore. Rasprava o sekularnosti ovdje se gotovo nikada ne vodi samo na teorijskoj razini, nego je opterećena povijesnim iskustvima, političkim podjelama i snažnim identitetskim simbolima. U takvim okolnostima i sam pojam sekularizma nerijetko se pogrešno prikazuje kao neprijateljstvo prema religiji.

Protagora svojim djelovanjem pokušava pokazati suprotno. Radi se o obrani pluralizma i građanske jednakosti, a ne o zamjeni jedne ideološke matrice drugom.