Župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u zagrebačkom Čučerju teško je oštećena u potresima 22. ožujka i 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.
Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije jedno je od najstarijih prošteništa u Zagrebu. Najstariji sačuvani pisani spomen Čučerja je isprava kralja Emerika iz 1201. godine u kojoj se navodi kao Ziseria. Župa Blažene Djevice Marije u Čučerju – Beata virgines de Chucherya spominje se u najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. Najstariji zapis imena nekog čučerskog župnika potječe iz 1422. Zabilježeno je ime Mihalja iz Čazme, kao i njegovog nasljednika Jurja.
Crkva je temeljito preuređena u vrijeme zagrebačkog biskupa Jurja Branjuga, 1728. – 1735. Već sljedeće godine izgorio je župni dvor s inventarom i arhivom u kojem su bile vrijedne knjige. U to vrijeme dječake su podučavali orguljaši, a prvi među njima bio je Janko Kuković.
Novi zvonik s desne strane pročelja crkve podignut je 1781. No, već 1814. je srušen te je glavni portal uređen i sazidano je pjevalište.
Na prostranoj parceli koja se proteže prema sjeveru 1820. izgrađen je sadašnji župni dvor i prizemne gospodarske zgrade, a cijeli kompleks opasan je zidanom ogradom. Samo dvije godine kasnije dogodio se snažan potres i teško oštetio crkvu sa zvonikom. Nakon šestogodišnje obnove posvetio ju je posvećeni biskup i kapitularni vikar Josip Žalec.
Iduće, 1829. godine župnik Ignacije Ročić dao je u Lušćici sagraditi kapelicu Marije Snježne. Isti župnik je 1835. dao crkvenu kuću u kojoj se skupljala desetina te je u njoj otvorena škola. Prvi učitelj bio je orguljaš Gjuro pl. Celinić, a podučavao je čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. Pučka škola u Čučerju otvorena je 1859.
Na zvonik je 1878. postavljen sat.
Razoran potres koji je 1880. pogodio zagrebačko područje teško je oštetio crkvu koje je bila zatvorena godinu dana. Novi potresi crkvu su oštetili 1905. i 1906. te je bila zatvorena tri godine. Za vrijeme obnove crkva je dobila današnji izgled – srušena je velika kupola s lanternom i podignuta je nova, a glavni oltar iz radionice biskupa Branjuga zamijenjen je novim. Nabavljene su i nove orgulje koje su nedavno obnovljene.
U narednim godinama nastavljeno je uređenje crkve i gradnja novih sakralnih građevina. Kapelica Marije Snježne obnovljena je 1957. kada ju je slikar Ivan Tomljanović oslikao narodnim prizorima čučerskog kraja. Oko crkve 1961. podignut je zid, a ispred nje portir i stubište. U adaptiranoj kući u Vidovcu 1966. otvorena je kapela sv. Vida. Južno od župne crkve 1971. izgrađena je vjeronaučna dvorana sv. Nikole Tavelića. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, 1972. za župnu crkvu izlivena su četiri nova zvona, a svetište je 1979. prilagođeno novim liturgijskim propisima – postavljeni su novi žrtvenik, ambon i krstionica. Župnik Pinturić je 1983. poklonio svoju kuću u Dankovcu koja je adaptirana u kapelu sv. Monike i sv. Leopolda Mandića.
O obljetnici najstarijeg sačuvanog zapisa imena mjesta na trgu ispred crkve 1991. postavljen je kip Majke Božje Čučerske sa spomen-pločom i zahvalom Gospi. Deset godina kasnije, o 800. obljetnici obnovljeni su župna crkva i dvor, a spomen na taj jubilej upisan je na pročelni okulus crkve.
KULTURNA BAŠTINA
Današnja župna crkva je barokna trobrodna građevina s klasicističkim trokatnim zvonikom i sakristijom uz sjevernu pokrajnju lađu. Odlikuje se sačuvanim baroknom opremom, izrazitom kulturno-povijesnom, graditeljsko-tipološkom, arhitektonskom i urbanističkom kvalitetom te je zaštićena kao kulturno dobro.
U barokizaciji u 18. st. dotadašnja gotička crkva je barokizirana, unutrašnjost je nadsvođena, a svetište je oslikano. Biskup Branjug darovao je veliki oltar koji nije sačuvan te stiliziranu propovjedaonicu sa scenama Božje objave na Sinaju s četiri starozavjetna proroka u gornjem dijelu (Stari zavjet) i četiri evanđelista u donjem (Novi zavjet).
Uz nosive stupove bočnih lađa nalaze se oltari Kristovog bičevanja i Poklonstva kraljeva koje je 1749. darovao upravitelj biskupskih dobara Ivan Hajnović. Druga dva barokna oltara s plastično oblikovanim likovima: Žalosne Gospe i Zaruka Blažene Djevice Marije darovao je 1761. upravitelj biskupskih dobara u Pokupskom Josip Vuger (Wagner) o čemu svjedoči natpis u kartuši oltara Zaruka BDM (ili sv. Ane). Izrađeni su u radionici Franza Antona Strauba.
Na oltaru Zaruka uobičajeno mjesto nosača zauzimaju masivne ornamentalne tvorbe rocaille motiva koji se proteže cijelom visinom središnje zone pri čemu središnju zonu i atiku jasno razdjeljuje neprekinuti potez gređa, kao jedini rudiment arhitektonskog sustava. Atika je gotovo jednako visoka kao središnja zona, a u sredini je, kao svojevrstan trik, rastvorena otvorom sa zvijezdom i zlatastim zrakama, dopuštajući prodor pozadinske svjetlosti.
Oltar Žalosne Gospe ima konvencionalniju arhitekturu. U kompoziciji odjekuje shema edikule preobražena tako da umjesto arhitektonskih nosača stoje gigantske izduljene volute, čije donje pužnice ujedno služe kao postolja za kipove pokleknutih anđela. Gređe je prekinuto, pa se kartuša i skulptura na atici izravno spajaju s oltarnom palom, a nema ni razdjelnice između predele koja je time integrirana sa središnjom zonom.
Pokrajnji oltari obnovljeni su 1997.
Kada je 1908. zamijenjen glavni oltar na novi je postavljen kip Blažene Djevice Marije iz 17. st.
Slikar i restaurator Tomljanović je 1957. na pročelju iznad ulaza izveo fresko-sliku sv. Tarzicija i sv. Marije Goretti. Godine 1979. slikar Josip Restek uredio je glavni oltar i postavio slike u svetištu, na trijumfalnom luku, Križni put i slike sv. Nikole Tavelića i sv. Leopolda Mandića. U crkvi se još nalaze kipovi Srca Isusova, sv. Antuna, Gospe Lurdske, sv. Josipa.
Kao kulturno dobro zaštićen je i župni dvor koji se odlikuje se izrazitom kulturno-povijesnom i arhitektonskom kvalitetom te kao značajan prostorni akcent posjeduje izrazite ambijentalne i urbanističke vrijednosti, a zeleni neizgrađeni dio pripadajućih parcela čini kvalitetnu prostornu cezuru između crkve i izgrađenih parcela uz Prigorsku ulicu.
