Dinko Krpan, svećenik biskupije Mercedes-Luján i profesor povijesti i patristike te pisac, preminuo je u utorak, 13. kolovoza 2024. u Svećeničkom domu nadbiskupije, u 86. godini života, izvijestila je Argentinska informativna katolička agencija.

Vlč. Dinko (Domingo) Krpan rođen je 10. rujna 1937. u Petrinji. U svibnju 1945. izbjegao je s rodbinom u Austriju pa u Italiju, a od 1949. je živio u Argentini.

Srednju školu završio je 1957. u Mercedesu, pokrajina Buenos Aires, nakon čega upisuje studij teologije u Buenos Airesu kojeg završava 1963. Doktorirao je 1975. na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu tezom Renovación y cisma en la Iglesia ortodoxa rusa después de la Primera guerra mundial (“Obnova i šizma u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi nakon Prvog svjetskog rata”, djelomično tiskano: Teología, Buenos Aires 1976, 1977).

Za svećenika je zaređen 1962., nakon čega je službovao u biskupiji Mercedes i nadbiskupiji Buenos Aires. Predavao je i na Teološkom fakultetu Katoličkoga sveučilišta Argentine 1978. – 80., 1982. –83. i 1987. (bio je izvanredni profesor crkvene povijesti i patrologije od 1979.) te na Sjevernom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga (San Miguel de Tucumán).

Među ostalim surađivao je u periodicima Hrvatska revija (München—Barcelona, 1979., 1981., 1985.), Studia Croatica (Buenos Aires, 1979.) i Teología (1979., 1987., 1992., 1994.). S ruskoga jezika preveo je Ispovijesti ruskog hodočasnika (Zagreb, 1985).

Kongregacija za istočne crkve ga šalje natrag u Argentinu da brine o katolicima istočnog obreda. U Buenos Airesu je od 1978. vodio Rusku katoličku misiju. Osim toga pastoralno se brinuo za rumunjske stanovnike u Buenos Airesu. Godinama je služio Hrvatima katolicima kao pomoć voditelju misije fra Josipu Peraniću i drugim franjevcima u centrima Sveti Nikola Tavelić i Sveti Leopold Mandić, također u Buenos Airesu.

Vladika buenosaireski i administrator mitropolije zagrebačko-ljubljanske, Kirilo Bojović, svjedoči da je pokojni otac Dinko često, osobito kada bi bio slobodan od vlastitih pastoralnih aktivnosti, navraćao u hramove Srpske Pravoslavne Crkve u Buenos Airesu i rado je pojao kod liturgije za pjevnicom. Razlog više da ga sestrinski i bratski podrže i u bolesti ohrabre mati Marija i jeromonah David iz buenosaireskih manastira.

Uvijek nasmijan, uvijek raspoložen, uvijek skroman, uslužan i vedar, otac Dinko je bio uzoran svećenik, ljubitelj knjige i kulture, svima brat, svima prijatelj. Sahranjen je na groblju Chacarita u Panteonu od milosti, nasuprot centralnih kapela, u srijedu 14. kolovoza. Počivao u miru Božjem. (AICA / IKA / D. P.)