Praznik je svetog Alimpija Stolpnika i moj rođendan, mjesec prosinac. Učinilo mi se da je rođendan najbolje proslaviti liturgijski. Tako sam i učinila i otišla do srpskog hrama svetog Save u Londonu. Ovdašnja duhovna zajednica slavi svetog Alimpija Stolpnika kao svoju slavu pa je priređena i trpeza ljubavi.

U hramu smo se susreli s Kelsey. Ona je Amerikanka, pijanistica koja dugi niz godina živi u Londonu i njen život je obogatio i oplemenio susret s velikim duhovnikom mitropolitom Ruske Pravoslavne Crkve u Londonu, vladikom Anthonyjem Bloomom.

U svom domu nedaleko od našeg hrama upriličila mi je malu rođendansku proslavu, tortu od mrkve i oraha s crnim čajem. Voštanicom koju sam puhnula.

Vitalna, živahna starica okružena bogatim i prelijepim ruskim ikonama živi i nadahnjuje sve koje susreće uspomenama na blaženopočivšeg vladiku Anthonyja.

Te dubine i tajne njegove duhovnosti i filozofije za sada nisam uspjela u potpunosti proniknuti. Moguće niti neću, ali susret s Kelsey (pa i nekim drugim ljudima koje je vladika dotaknuo) na neki živi način mi potvrđuju njegovu smislenost i dubinu življenja.

Malo tko mi je uspio pričiniti tako veliku, a opet skromnu rođendansku radost kao duhovna kći velikog vladike. Nešto duboko je utkao u njeno biće pa onda i sada u dubokoj starosti organizira konferencije u njegovo ime i čast, sjećanje.

Jedna od tih konferencija održana je u hramu svetog Save 2019. godine na temu ”Kaos i ljepota”. Potencijal ljepote koja spontano izrasta iz kaosa iskustva. Vladika Anthony je bio duhovnik usmjeren na modernog čovjeka i njegove probleme. Njegovo učenje je bilo lišeno bilo kakvog nacionalnog ili običajnog predznaka. Glas vladike Anthonyja iz etera BBC Radija je mnoge uputio na pravoslavlje, a mnogi su tada prvi put i čuli za dubine pravoslavne duhovnosti.

Rođen je 1914. godine u Švicarskoj, a sahranjen je na groblju Brompton u Londonu gdje se do danas na godišnjicu upokojenja okupljaju njegova duhovna čeda, među kojima i moja draga Kelsey koju je najdublje dotaknuo vladikin intenzitet doživljaja i orijentiranost na pojedinca i svu njegovu problematiku.

Vladika Anthony rijetko je govorio apstraktno i sistematski. Uglavnom je besjeda bila ljudska i egzistencijalna. Ostavio je trag na ljude koji su ga susreli, na nas koji susrećemo njegovu duhovnu djecu, a nadam se da ostavlja i da će još zadugo ostavljati kroz pisana djela koja nam je ostavio (”Škola molitve”; ”Bog i čovjek”; ”Približavanje Hristu: o ispovijedi…”).