Goran Beus Richembergh, ”Njemački adventski običaji”, Večernji list i Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba – Osijek, Zagreb, 11/2023.
Naša svakodnevica obilježena je označavanjem ”prijelaznih trenutaka” tijekom godine koje prepoznajemo i slavimo kao blagdane. Pritom se dojam nepromjenjivosti stvara redovitim ponavljanjem kalendara svetkovina i običaja te njegovim prenošenjem s generacije na generaciju.
U velikoj grupi zimskih običaja posebno se izdvajaju oni božićno-novogodišnji, sa svojim prepoznatljivim elementom kićenja zelenila i danas najistaknutijim simbolom proslave Božića – božićnim drvcem.
U hrvatskom tradicijskom kalendaru početak božićno-novogodišnjih običaja nije čvrsto određen. Često počinje već u studenome pa se ponekad 1. studenoga u nekim krajevima zove i Prvi Božić, a ponekad je to dan svete Katarine ili svete Lucije, odnosno koji drugi od blagdana toga perioda.
Kao početak božićnog doba posljednjih desetljeća sve se više počinje smatrati početak predbožićnog posta – došašća ili adventa. Dinamični kulturni procesi oblikovali su suvremene općeprihvaćene faze slavlja blagdanskog ciklusa i globalno prihvaćanje božićnih simbola.
Popularizacija svetog Nikole, adventskog vijenca te rastuća pojava božićnih sajmova i događanja uz prateće medijske i marketinške aktivnosti, danas je nezaobilazna slika razdoblja adventa. Upravo o toj globalizaciji piše Goran Beus Richembergh u knjizi ”Njemački adventski običaji” s itekako opravdanim podnaslovom – ”baština suvremenog svijeta”.
U šest poglavlja: Božić i advent (došašće) u zapadnoj kršćanskoj tradiciji; Promjena paradigme svetkovanja Božića – od (isključivo) liturgijskog slavlja do obiteljskog blagdana; Kult svetog Nikole; Njemački adventski i božićni običaji koji su se raširili po svijetu; Njemačka adventska i božićna jela te ”Tiha noć” (Stille Nacht) – najpoznatiji božićni napjev na njemačkom jeziku; autor dosljedno obrađuje teme kronološkim redom uzevši u obzir vjerske, kulturne, ekonomske, socijalne i političke uvjete u kojima su se elementi božićno-novogodišnjih običaja, i njihovog obilježavanja, oblikovali, mijenjali i prihvaćali kroz stoljeća.
Pri tome nas autor s lakoćom vodi kroz obilje sustavno prikupljenih povijesnih podataka iz brojne literature preko kojih saznajemo kako je sveti Nikola promijenio ruho i postao Santa Claus (Djed Božićnjak), zašto betlehemske jaslice zauzimaju posebno mjesto u katoličkom obilježavanju Božića, kako je okićeno božićno drvce postalo sveprihvaćena pojava u stvaranju blagdanskog ugođaja, zašto adventski vijenac kiti ulazna vrata i blagdanske stolove, od kada se djeca vesele ”slatkim” adventskim kalendarima, zašto Božić miriši na cimet, klinčiće i med, može li od kuhanoga vina boljeti glava… i kakve sve to veze ima s Nijemcima?
Predbožićno doba obilježeno je pripremama doma za proslavu, uz čišćenje i pripremu hrane važno mjesto zauzima ukrašavanje doma. U etnografskoj literaturi upravo je ukrašavanje zelenilom označeno kao jedno od važnijih obilježja božićnog perioda na tragu tradicija zimskog ciklusa običaja s istaknutim elementom vegetacije.
Povezanost zimskog solsticija i početka agrarne godine različite civilizacije slavile su kao prirodnu pojavu povezanu s buđenjem prirode, a na različite načine nastojao se osigurati dolazak proljeća i blagostanja.
Porijeklom i značenjem, božićno drvce i božićno zelenilo dvije su različite pojave u tradicijskoj kulturi. I dok se božićnom zelenilu pridaje značenje života, snage, rasta i energije prijeko potrebne u zimskim mjesecima, božićno drvce dobilo je značenje obiteljskog okupljanja.
Uvidom u širenje običaja kićenja božićnog drvca u okvirima građanske kulture u Hrvatskoj, a koja je paralelna uvođenju kićenja drvca u srednjoeuropski kulturni krug habsburških zemalja, dobiva se slika prihvaćenosti tog običaja od sredine 19. stoljeća nadalje.
Građanska tradicija njegovanja obiteljskog okupljanja, u kojoj središte kućnog božićnog ugođaja čini okićeno drvce, danas je globalno prihvaćena. Povijest njegova ukrašavanja kompleksan je njemački običaj nastao preplitanjem tradicijskih (seoskih) i urbanih, aristokratskih i građanskih kulturnih elemenata te protestantizma.
Praksa kićenja božićnog drvca širila se njemačkim i drugim europskim zemljama kroz 18. i 19. stoljeće, pri čemu su važnu ulogu odigrali osobni kontakti i ženidbene veze njemačke aristokracije s drugim europskim aristokratskim obiteljima.
Tijekom 19. stoljeća običaj kićenja božićnog drvca na Badnjak prihvaćen je i u Hrvatskoj. Presudnu ulogu imalo je uvođenje ovog običaja na habsburški dvor i njegovo prihvaćanje u bečkim, prvo aristokratskim, a zatim građanskim krugovima te njegovo širenje Monarhijom.
Zasada najraniji podatak o kićenju božićnog drvca u Zagrebu je onaj o dva bora u crkvi Sestara milosrdnica uz dobrotvorno darivanje siromašne djece u organizaciji članica Gospojinskog društva, zabilježeno u novinskim člancima 1856. godine, dok August Šenoa u romanu ”Branka” izdanom 1881. godine daje opis božićnog drvca ukrašenog šarenim svjećicama, jabukama, zlatnim orasima, smokvama i slatkišima.
Od bidermajerskog ukrašavanja ”salonskog” drvca jednostavnim i jestivim ukrasima, širenjem ponude gotovih ukrasa od raznih materijala i komercijalizacijom blagdanske atmosfere, okićeno drvce mijenja izglede, osvaja javne prostore i postaje sveprisutan božićni simbol.
Danas, na blagdan svetog Nikole i predstojeći veseli dio godine, uz druženje i darivanje, prijatelje i obitelj, čestitke autoru i hvala na objavljivanju knjige ”Njemački adventski običaji – baština suvremenog svijeta” – pravoj božićnoj poslastici.
Naša svakodnevica obilježena je označavanjem prijelaznih trenutaka tijekom godine koje prepoznajemo i slavimo kao blagdane. Pritom se dojam nepromjenjivosti stvara redovitim ponavljanjem kalendara svetkovina i običaja te njegovim prenošenjem s generacije na generaciju. U velikoj grupi zimskih običaja posebno se izdvajaju oni božićno-novogodišnji, sa svojim prepoznatljivim elementom kićenja zelenila i danas najistaknutijim simbolom proslave Božića – božićnim drvcem.
Tea Rittig
viša kustosica, Etnografski muzej
Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj,
Zagreb, 6. studenoga 2023.
