Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 28. 11. 2022.
Prijava
Thomas Merton (1915.-1968.)

Život u tišini

Autor: Thomas Merton / 26. 03. 2022.

Thomas Merton (1915.-1968.), bio je katolički filozof, mistik i teolog. Kao trapistički monah živio je  u opatiji Naše Gospe od Getsemanija u Kentuckyju. Autor je više od sedamdeset knjiga koje uključuju poeziju, osobne dnevnike, zbirke pisama, socijalnu kritiku i članke o miru, pravednosti, ekumenizmu i međureligijskom dijalogu.

***

Kada je samoća bila problem, nisam je imao. Kada je prestala biti problem, uvidio sam da je već imam i da sam je možda imao cijelo vrijeme. Pa ipak je još uvijek bila problem jer sam znao da, na koncu, sâma subjektivna i nutarnja samoća, plod napora za pounutarnjenjem, nikada neće biti dovoljna. Samoća treba biti objektivna i konkretna.

Samoća treba biti dioništvo u nečemu većem od ovoga svijeta, velikomu poput Bića sama, kako bismo u njezinu duboku miru mogli pronaći Boga.

Između sebe i stvari mi postavljamo riječi. Čak je i Bog postao samo još jedna konceptualna nestvarnost u ”ničijoj zemlji” jezika koji više ne služi za uspostavljanje zajedništva sa stvarnošću.

Život u samoći, budući da je u tišini, uklanja zavjesu riječi koju je čovjek stavio između svojega uma i stvari. U samoći se suočavamo s golim postojanjem stvari. Pa ipak, tada uviđamo da ogoljela stvarnost, koje smo se bojali, nije predmet ni užasa ni srama.

Zaogrnuta je prijateljskim zajedništvom tišine, i ta je tišina povezana s ljubavlju. Tada svijet, kojega su naše riječi pokušavale svrstati, kontrolirati i čak prezreti (jer ga nisu mogle obuhvatiti), prilazi k nama jer tišina nas poučava da poznajemo stvarnost poštujući je u onome u čemu su je riječi okaljale.

Onda kada budemo dovoljno dugo živjeli sami sa stvarnošću koja nas okružuje, naše će duboko poštovanje naučiti iznjedriti o njoj nekoliko lijepih riječi iz tišine koja je majka Istine.

Riječi se nalaze između tišine i tišine: između tišine stvari i tišine našega bića. Između tišine svijeta i tišine Božje. Kada uistinu susretnemo i upoznamo svijet u tišini, tada nas riječi ne dijele ni od svijeta ni od ljudi, ni od Boga, ni od nas samih jer više se ne uzdamo da jezik posve obuhvaća stvarnost.

Istina izrasta iz tišine bića u tihu i silnu prisutnost Riječi. Zatim, ponirući ponovno u tišinu, istina nas riječi spušta u tišinu Božju.

Ili, radije, Bog se izdiže iz mora poput dragocjenosti iz valova i kada jezik umine, njegov blistav sjaj ostaje na obalama našega bića.

***

Ulomak iz knjige ”Misli o samoći” (Verbum, Zagreb, 2015.) u prijevodu Milke Čotić.

 

 

Objavljeno u: Polazišta, Sophia
Oznake: Polazišta, Sophia, Thomas Merton

Uvodnik

  • U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom
    Prateći moskovsko-carigradske posredne i otvorene sukobe počele su mi se po glavi motati ideje poput angažiranja posrednika ili čak crkvene inačice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Posrednici bi mogli biti, primjerice, teolozi koji su čak doktorirali na grčkim učilištima, a visoko kotiraju u Moskvi. Takvih je vladika do invazije koronavirusa bilo i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva