Marie-Madeleine Davy (1903-1998) povjesničar, filozof, pjesnik te stručnjak za mističku teologiju. U nas poznata po njezinouredničkom prevedenomdjelu (preveliMilivoj Mezulić, Franjo Zenko, Gordana V. Popović, Klara Gönc Moačanin) Enciklopedija mistikau dva toma (Naprijed, Zagreb, 1990). 

Pozvanje novih ljudi – čija razdoblje je naviješteno i otpočelo je – bit će da budu posvećeni „svetištu nutarnjega čovjeka“, kako su to nazvali pustinjski oci iz Gaze. Novina je u tome što u ovo „svetište“ neće ulaziti samo manjina koja je odabrala vanjsku pustinju, nego i velik broj ljudi koji žive u svijetu boraveći istodobno u nutarnjoj pustinji.

Vanjski eremiti morali su napustiti svoje obitelji, boravišta i zavičaj. Nutarnji eremiti se također moraju suočiti s odvajanjima. Izmiču općoj svijesti, okoštalim obrascima, antihumanizmu i katkada određenim religijskim formulacijama koje otuđuju od autentične duhovnosti.

Kršćanstvo se, jednom institucionalizirano, udaljilo od autentične Isusove poruke. Stoga valja ponovno otkriti tu poruku u njezinoj dubini te napustiti njezine karikature koje ju izobličuju.

Samo će čovjek lišen svake prtljage, sjećanja i znanja, svakog intelektualnog posjeda prijeći prag nutarnje pustinje. U nju može ući onaj tko esenciji daje prednost pred egzistencijom, kontemplaciji pred akcijom, vječnosti pred vremenom. Dakle, apsolutnom pred relativnim, nutarnjem smislu pred doslovnošću, tišini i šutnji pred riječju.

Čovjek prelazi vlastitu pustinju da bi otkrio njezin otajstveni temelj čija ljepota ga ispunja radošću. Zaboravlja poteškoće i napore svojega dugog pogibeljnog puta te zadržava tek radost što ga obuzima jer je otkrio vlastiti izvor. Razumije da pustinja i nije drugo do prolazak kroz smrt koji otvara pristup novom rođenju.

Pounutrena pustinja je naša Knjiga Postanka.

Marie-Madeleine Davy, Le Désert intérieur,Albin Michel, Paris, 1983, str. 12, 13, 16, 18.