Primivši u audijenciju članove Papinske akademije za život, okupljene na plenarnom zasjedanju, papa Franjo je istaknuo da je paradoksalno govoriti o “uvećanom” čovjeku, zaboravljajući da se ljudsko tijelo odnosi na cjelovito dobro osobe; potrebno je ozbiljno promišljanje koje odlučno ističe važnost pojma osobne savjesti

Promjena životnih uvjeta ljudi u tehnološkom svijetu; utjecaj novih tehnologija na samu definiciju “čovjeka” i “odnosa”; te pojam “znanja” i njegove posljedice. Tri su izazova i golema zadaća: odgovoriti preuzimajući mogućnosti slojevitosti, transdisciplinarnoga dijaloga i suradnje među različitim subjektima – na te je izazove papa Franjo upozorio članove Papinske akademije za život, koje je primio u prigodi njihova plenarnoga zasjedanja koje se u ponedjeljak i utorak održava u Vatikanu o temi “Usmjeravati se na osobu. Nove tehnologije za opće dobro”.

Brzina i međuovisnost

Brzi razvoj tehničkih sredstava čini jačom i očitijom međuovisnost između čovjeka i zajedničkoga doma – primijetio je Papa potičući da bdijemo nad brzinom promjenā i nad interakcijom među promjenama.

Snaga i ubrzanje intervencija takvi su da potiču značajne promjene, kako na okolišu tako i u uvjetima života ljudi, s učincima i razvojem koji nisu uvijek jasni ni predvidljivi. To pokazuju razne krize, od pandemije do energetske krize, od klimatske do migracijske, čije se posljedice odražavaju na njih međusobno, te se uzajamno povećavaju. Zdrav tehnološki razvoj ne može ne voditi računa o tim slojevitim zapletima.

Osoba, savjest, tijelo i kultura

Osim toga, nove tehnologije imaju značajan utjecaj na definiciju čovjeka i odnosa. Rimski je biskup primijetio kako tehnološki oblik ljudskoga iskustva postaje sve rašireniji; u razlikovanju između “prirodnoga” i “umjetnoga”, “biološkoga” i “tehnološkoga”, mjerila po kojima se razlučuje ono što je vlastito čovjeku i tehnici postaju sve teža. Zbog toga je – prema Papinim riječima – hitno potrebno ozbiljno promišljanje o samoj vrijednosti čovjeka.

Posebno je potrebno odlučno istaknuti važnost pojma osobne savjesti kao relacijskoga iskustva, koje ne može zanemariti ni tjelesnost ni kulturu. Drugim riječima, u mreži odnosa, subjektivnih ili društvenih, tehnologija ne može zamijeniti ljudski kontakt, virtualno ne može zamijeniti stvarno, a ni društvene mreže ne mogu zamijeniti društvenu sredinu.

Zajednica i opće dobro

Odnos između osobe i zajednice ima sve slojevitije etičke implikacije unutar procesa znanstvenoga istraživanja. Papa Franjo posebno misli na zdravstveno područje gdje kvaliteta informacija i pomoći pojedinca uvelike ovisi o prikupljanju i proučavanju dostupnih podataka.

Tu se valja suočiti s problemom kombiniranja povjerljivosti podataka osobe i dijeljenja informacija koje se odnose na nju u interesu sviju. Bilo bi, naime, sebično tražiti liječenje s najboljim sredstvima i sposobnostima kojima društvo raspolaže, a ne pridonositi njihovu razvoju. Općenito, mislim da je hitno potrebno da raspodjela sredstava i pristup liječenju budu na korist svima, kako bi se smanjile nejednakosti.

Poštovanje pojedinačnih kultura

Papa, osim toga, traži da se poštuju pojedinačne kulture, posebno tamo gdje se tehnološka perspektiva nastoji nametnuti kao univerzalni i homogeni jezik i kultura.

Valja se, naprotiv, zauzeti kako bi se učinilo da svatko raste u stilu koji mu je svojstven, razvijajući svoje sposobnosti za obnavljanje, počevši od vrijednosti vlastite kulture.

Po mjeri čovjeka

Važno je – prema riječima pape Franje – poticati spoznaje koje su po mjeri čovjeka, jer već vrsta svijesti koju provodimo u praksi ima moralne implikacije. Stoga se čini reduktivnim tražiti objašnjenje fenomena samo u obilježjima pojedinačnih elemenata koji ih čine. Potrebni su nam modeli koji su artikuliraniji – istaknuo je Papa, potičući na pozornost prema isprepletenosti odnosā koji čine pojedine događaje.

Paradoksalno je, primjerice, govoreći o tehnologijama za poboljšanje bioloških funkcija subjekta, govoriti o “uvećanom” čovjeku ako se zaboravi da se ljudsko tijelo odnosi na cjelovito dobro osobe te se stoga ne može identificirati samo s biološkim organizmom. Pogrješan pristup na tom području zapravo ne završava “uvećavanjem” čovjeka, nego njegovim “komprimiranjem”.

Teologija i međureligijski dijalog

Teologija može pridonijeti definiciji novoga humanizma i poduprijeti uzajamno slušanje i međusobno razumijevanje između znanosti, tehnologije i društva – istaknuo je Papa te potaknuo Papinsku akademiju za život da nastavi razmatrati važnost prinosa koji nudi dijalog među velikim vjerskim tradicijama, kao i njihova vjekovna mudrost. Vaša je zadaća golema, ali Gospodin, ljubitelj života, ne napušta nas – istaknuo je papa Franjo. (VN / D. P.)