Sveti car Konstantin rođen je u Naissusu 272. godine koji se tada nalazio u sklopu Rimskog Carstva čemu svjedoče ostaci tvrđave u današnjem gradu Nišu koji se nalazi u Republici Srbiji.

U tom južnom srpskom gradu sagrađena je i crkva posvećena svetom caru Konstantinu i njegovoj majci Jeleni. Velelepni hram koji je u fazi ukrašavanja kako bi zasjao sjajem koji priliči tako značajnim svetiteljima.

U duhu srpske tradicije i kulturnog nasljeđa grad Niš proslavlja kao gradsku slavu dan kad se proslavljaju sveti Konstantin i Jelena, svake godine 3. lipnja.

Ostaci rimske tvrđave, kao što sam već rekla, postoje na jugu Srbije. Isto tako, postoje i na sjeveru Engleske u čarobnom gradu Yorku gdje je sveti Konstantin ustoličen za rimskog cara 306. godine. Samo njemu je znano kako je iz daleke zemlje rođenja došao do jedne otočke zemlje na sjeveru.

Grad York, gotičke, magične i pomalo bajkovite arhitekture u kojem se nalazi svjetski poznata katedrala svetog Petra (York Minster) iz 15. stoljeća odužio se svetitelju postavljanjem spomenika ispred katedrale. Ujedno, grad koji je turistička destinacija Engleske izabrao je i jedan gradski trg posvetivši ga svetiteljevoj majci Jeleni koja se u kršćanskom svijetu također proslavlja kao svetiteljka.

Moderan čovjek daleko je od vremena u kojem su živjeli sveti car Konstantin i Jelena, i protekom vremena, stoljeća i stilom življenja pa i samim duhom. Možda je tako, a možda i nije. Možda su ljudi svih vremena duhom u suštini slični. Tajna je to koju nikad nećemo znati.

Sveti Konstantin u čitavom svijetu, a osobito u kršćanskom svijetu poznat je po Milanskom ediktu – dokumentu iz 313. godine kojim je kršćanima dana sloboda vjeroispovijesti. Riječ je o neprocjenjivoj vrijednosti, i u staro doba, i danas. Najznačajnija je unutarnja sloboda. Ona oslobađajuća sloboda, ali i legalistička sloboda kakva je kršćanima dana samim ediktom.

Svima su nam znani progoni i žrtve ranih kršćana. Na žalost, u ponekim dijelovima svijeta, kršćani i danas stradavaju. Tim više, kršćani svih denominacija nužno trebaju imati sjećanje na Milanski edikt s početka 4. stoljeća kojim im je dana sloboda i oslobođeni su progona i žrtvovanja.

Ujedno, dokument je to koji obvezuje i povezuje kršćane raznih denominacija. Put je bio tada otvoren i za prvi Vaseljenski sabor… svega dvanaest godina kasnije, gdje se naša vjera i dogmatski utvrdila.

Oslobađajući je osjećaj šetati ostacima rimske tvrđave u čarobnom, bajkovitom gradu Yorku na sjeveru Engleske susrećući se i mimoilazeće se s turistima raznih denominacija, vjera, kultura i boja kože uz neki poseban, neopisivi osjećaj…

Vau, ja sam slobodno biće, kršćanka! Tamo negdje u prohladnom, bajkovitom gradu Yorkshire zelene doline!