Portal Ekumena i knjižnjica Bogdana Ogrizovića organizirali su sedmu po redu tribinu iz serije “Laboratorij za dijalog” koja je održana u ponedjeljak 18. svibnja/maja u 19:30 sati, a posvećena je položaju i pozivu žena redovnica. Govorili su č.s. Meri Muše, članica zajednice Službenice milosrđa ili ančele i monahinja Paraskeva Srpske pravoslavne crkve. Moderirao je Drago Pilsel, teolog i urednik portala Ekumena.

Sestra Meri Muše rođena je u Splitu u godini Hrvatskog proljeća (1971.). Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Splitu te završila dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje nastavnika. Također je završila studij za učitelja duhovnosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Dodatno se stručno usavršavala u području psihologije i savjetovanja: educirana je iz realitetne terapije, te edukaciju iz logoterapije i egzistencijalne analize. Završila je i specijalizaciju iz propedeutike psihoterapije i teoterapije.

Dvije je godine bila u misijama u Južnoj Americi – Ekvadoru. Petnaest je godina radila u kampu odgoja sa mladima u Učeničkom domu Paola di Rosa u Dubrovniku. Posljednjih pet godina zaposlena u JRS-u, Isusovačkoj službi za izbjeglice, a paralelno je uključena i u edukaciju studenata iz logoterapije i egzistencijalne analize.

Monahinja Paraskeva je rođena u Podgorici gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Potiče iz jedne normalne, kako je rekla, istovremeno suvremene i tradicionalne crnogorske porodice. Otac Ilija je novinar u mirovini, majka Ana pravnica. Ima stariju sestru.

U porodici bilo je obavezno da se završi fakultet, pa je i ona završila tu obavezu: studirala je Ekonomiju i postidplomske studije sa specijalizacijom iz Poslovne psihologije.

Prije dolaska u Zagreb, a na poziv vladike Kirlila, kojem služi kao pomoćnica i tajnica, njenj život se odvijao u Podgorici, uz ljeta provedena na selu u crnogorskim planinama ili na moru. Kao studentkinja, putovala je preko studentskih razmjena. Voljela je učiti strane jezike, pa kaže da tečno govori engleski, a služi se talijanskim i francuskim jezikom. Nakon studija kratko radi, ubrzo je postigla i dobre rezultate na poslu, finansijsku neovisnost, ali ubrzo dobiva priziv za duhovnim životom.

Sve češće posjete manastirima postepeno su je pripremale za životnu odluku, da želi postati monahinja. Od 2019. godine intenzivno boravi u ženskom manastiru Arhangela Mihaila kod Tivta, još uvijek tada kao gost ali sa unutrašnjom odlukom da tako želi provesti ostatak života.

Nakon toga postaje zvanično iskušenica u Manastiru Dobrska ćelija kod Cetinja, a 2023. dolazi u Zagreb na poziv vladike, kada kreće intenzivniji monaški život.

Ove divne žene posvećenog života govorile su o vlastitom zvanju i duhovnosti, utvrdile su da susret s drugim ih tek čini potpunima (taj drugi u prvom redu je Isus Krist), da ne možemo imati znanje o Bogu bez zajedništva, da askeza počinje sa skomnošću, da je skromnost temelj svih vrlina, ali i otvorenost drugima, da ne valja osuđivati prije nego se dogodi susret, da je brat i sestra u Kristu onaj i ona koji/a izgara za jedinstvo Crkve, da valja razbijati predrasude i, konačno, da treba biti odvažan i kazati “da” kada se čuje Božji poziv. (D. P.)