Godinu dana nakon povijesnoga apostolskog putovanja u Irak, Papa se u ponedjeljak u Vatikanu susreo s predstavnicima raznih kršćanskih Crkvi te ih ohrabrio da održe živom svoju prisutnost, potičući ih na jedinstvo i dijalog s drugim religijama, što je naporan put, ali teži prema miru.

Podsjetio je da je iračko tlo vrlo značajno, jer je tu bio početak antičkih civilizacija Bliskoga istoka i povijesti spasenja, kršćanskih početaka i prvih misija, ali i prostor prognanika – poput Židova – iz kojih su brojni kršćani bili primorani otići zbog progonā i ratova koji su uslijedili sve do naših dana.

”Vaše zajednice pripadaju najstarijoj povijesti Iraka i upoznale su doista tragične trenutke, ali su pružile hrabra svjedočanstva vjernosti evanđelju. Za to zahvaljujem Bogu, i vama izražavam svoju zahvalnost. Klanjam se pred patnjom i mučeništvom onih koji su očuvali vjeru i po cijenu života”, rekao je Franjo.

Želja je pape Franje da krv tih brojnih mučenika našega vremena, koji pripadaju različitim tradicijama, bude poput Kristove krvi koja je dala da Crkva procvjeta, sjeme jedinstva među kršćanima i znak novoga proljeća vjere.

Papa je spomenuo bratske odnose koji postoje među Crkvama u Iraku, višestruke veze suradnje na području pastorala i formacije za služenje najsiromašnijima, i ukorijenjeno zajedništvo među kršćanima, te potaknuo prisutne na nastave ići tim putem, uz konkretne inicijative i stalni dijalog.

”Još jednom želim reći da nije moguće zamisliti Irak bez kršćana”, kazao je. ”To uvjerenje ne proizlazi samo iz vjerskih temelja, nego iz društvenih i kulturnih jasnoća. Irak bez kršćana ne bi više bio Irak, jer kršćani zajedno s drugim vjernicima snažno pridonose specifičnom identitetu zemlje, mjestu na kojemu su zajednički život, tolerancija i međusobno prihvaćanje cvjetali još od prvih stoljeća; to je mjesto koje ima zvanje da pokaže, na Bliskom istoku i u svijetu, mirno zajedničko postojanje razlika”.

Zbog toga se – prema Papinim riječima – ”mora pokušati sve moguće kako bi kršćani i dalje osjećali da je Irak njihov dom i da su punopravni građani pozvani dati svoj prinos zemlji u kojoj su oduvijek živjeli”.

”Valja njegovati i odnose s drugim religijama”, dodao je, stoga papa Franjo od kršćana, koji od apostolskih vremena žive rame uz rame s različitim vjerama, traži da se zauzmu da religije budu u službi bratstva, kako bi dale dragocjeni prinos njegovoj izgradnji te kako bi, osim toga, štitile pravednost u društvu.

”Vi dobro znate da međureligijski dijalog nije pitanje čiste uljudnosti. Ne, on ide dalje”, napomenuo je. ”Nije ni pitanje pregovora ili diplomacije. Ne, ide dalje. To je put bratstva usmjeren prema miru, put koji je često naporan, ali koji, posebno u ovim vremenima, Bog traži i blagoslivlja. To je put koji zahtijeva strpljenje i razumijevanje, ali nam daje da rastemo kao kršćani, jer traži otvoreno srce i zauzimanje u nastojanju da konkretno budemo mirotvorci.

Uključivanje u dijalog također je najbolji protuotrov za ekstremizam koji je opasnost za svakog pripadnika bilo koje religije, te ozbiljna prijetnja miru. Valja, međutim, raditi na iskorjenjivanju daljih uzroka fundamentalizama, tih ekstremizama koji se lakše ukorjenjuju u prilikama materijalnoga, kulturnoga i obrazovnoga siromaštva, a koji se hrane nepravdom i neizvjesnošću, poput onih koje ostavljaju ratovi”.

”Iraku je sada potreban autonoman i kohezivan razvoj”, istaknuo je Papa – ”a da ga, kako se nažalost više puta dogodilo, ne oštete vanjski interesi, jer ima svoje dostojanstvo, svoju slobodu i ne može se svesti na ratno polje”. (VN / D. P.)