U poruci na engleskom jeziku upućenoj anabaptističkom pokretu, povodom 500. obljetnice njegova osnutka u Zürichu, papa Lav XIV. je istaknuo važnost pročišćavanja sjećanja kako bi se ”zacijelile rane prošlosti” i ”izgradila nova budućnost po hrabrosti za ljubav”. Samo na taj način, objasnio je Papa, ”teološki i pastoralni dijalog može donijeti plodove koji ostaju tijekom vremena”.
Voljeti, živjeti u jedinstvu, služiti. To je sažetak poruke na engleskom jeziku pape Lava XIV. anabaptističkom pokretu koji, uz geslo ”Hrabrost ljubavi”, obilježava 500 godina od njegova osnutka. Nastao je u Zürichu 1525. godine, kada je skupina učenika Ulricha Zwinglija učinila prvo krštenje odraslih u moderno doba. Papa je molio da odnosi budu bratski, ”da se produbljuju i rastu”.
Svi Isusovi sljedbenici mogu uroniti u novost vjere
Prevost je ponovio riječi uskrslog Isusa koji daje mir učenicima i koji, kako podsjeća, nije skrivao znakove svoje muke još uvijek vidljive na njegovom slavnom tijelu. ”Svi Isusovi sljedbenici mogu uroniti u radikalnu novost kršćanske vjere i života”, istaknuo je objašnjavajući da upravo ta želja za obnovom karakterizira sam anabaptistički pokret.
Pročistiti sjećanje za iscjeljenje rana i donošenje plodova
Zatim je katolike i menonite – najbrojnije članove anabaptističke crkve – potaknuo da ”ulože sve svoje napore kako bi živjeli zapovijed ljubavi, poziv na kršćansko jedinstvo i misiju služenja drugima”. Istaknuo je iskrenost i ljubaznost kao kvalitete nužne za promišljanje o zajedničkoj povijesti, ”koja uključuje rane i bolne naracije koji utječu na odnose i poglede između katolika i menonita sve do danas”.
Papa Lav XIV. istaknuo je da je stoga važno ”pročistiti sjećanje i ponovno zajednički sagledati povijest jer to može omogućiti iscjeljenje rana prošlosti i izgradnju nove budućnosti po hrabrosti za ljubav. Samo na taj način, primijetio je, teološki i pastoralni dijalog može donijeti plodove koji ostaju tijekom vremena”.
Što više raste jedinstvo, to je učinkovitije svjedočanstvo za Krista
Svjestan da to zasigurno nije lak zadatak, Petrov nasljednik ih je podsjetio na neke trenutke iz Isusova života u kojima se on najviše osjećao iskušavan, a upravo su tada bile i ostale odlučujuće zapovijedi ljubavi. Zatim se ponovno osvrnuo na temu jedinstva, citirajući svetog Augustina: ”Sva moja nada je jedino u tvom velikom milosrđu. Daj što zapovijedaš i zapovijedaj što hoćeš” (Ispovijesti, X, 29-40). Na kraju je dodao da je stalan put iscjeljenja i produbljivanja bratstva temeljan u kontekstu našeg svijeta izranjena ratom: ”Što će kršćani biti više ujedinjeni, to će učinkovitije biti naše svjedočanstvo za Krista, Kneza mira, u izgradnji civilizacije susreta puna ljubavi”, zaključio je Papa.
Anabaptizam je radikalni ogranak Reformacija čiji pripadnici smatraju kako krštenje izvršeno odmah nakon poroda nema vrijednosti jer dijete ne razumije evanđelje te se ne može na njega odazvati, zbog čega obred treba ponoviti kada čovjek dođe do potpune umne svijesti. Ovaj pokret najprije se pojavio 1525. u Zürichu, a započeli su ga negdašnji učenici reformatora Urlicha Zwinglija.
Glavne karakteristike anabaptističkog pokreta bili su vjerničko krštenje i odvojenost crkve od države po pitanju vjere i uređenja. Najpoznatije današnje sljedbe koje slijede duh ovoga učenja su amiši, baptisti, huteriti, menoniti, Crkva braće i Braća u Kristu. (VN / D. P.)
