Marko Aurelije (121-180) bio je rimski car. Svoja razmišljanja zabilježio je, boraveći u dunavskom području, pod naslovom Sebi. Njegove meditacije otkrivaju mudar i ponizan um uobličen u stoičkoj tradiciji. 

***

Ljudska je radost pošteno obaviti ljudska posla. Pošteno raditi čovjeku znači dobrobit vlastitoj vrsti, prezir prema titraju ćutila, dijagnoza dojmova kojima može vjerovati, razmatranje prirode univerzuma i svih s njom povezanih stvari.

Tri odnosa. Prvi prema okolišu; drugi prema božanskom uzroku koji je izvor svega što se zbiva ljudima; treći, prema tvojim drugovima i suvremenicima.

Bol je zlo ili prema tijelu – stoga tijelu prepustimo da dade vlastiti iskaz – ili prema duši. No, duša je kadra očuvati vlastito vedro nebo i spokojan put tako što bol ne cijeni kao zlo. Svaka prosudba, svaki poriv, svaka žudnja i odbijanje su unutar duše, gdje ne može prodrijeti nikakvo zlo,

Izbriši dojmove vlastita uma neprekidno sebi ponavljajući: ”U mojoj je moći ovu moju dušu očuvati slobodnu od svakoga zla i svake pomutnje; sagledavajući onakvi kakvo uistinu jest, mogu se prema tomu odnositi sukladno pripadajućoj vrijednosti”. Primi ovu moć koju ti daje priroda.

Moraš svoj život slagati djelo po djelo i biti zadovoljan ako svako djelo postigne najbolje što može, svoj cilj – nitko te ne može spriječiti da to postigneš. Unatoč izvanjim zaprekama, nema zapreke pravdi, samokontroli i razumu. Zadovoljno prigrli izvanjsku zapreku kakva ona jest, promišljeno se promijeni kako bi se nosio s danim okolnostima te će drugo djelovanje odmah odmijeniti i uklopiti se u sklop tvojega života kakvoga želiš, sukladan božanskom uzroku u kojem ste ti, događaji i ljudi smisleno povezani.

***

Marko Aurelije, ”Meditacije”, prev. Petar Vujačić, Planetopija, Zagreb, 2017, str.126-127.