Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 28. 11. 2022.
Prijava
“Kanon” ikona Presvetoga Trojstva, remek-djelo Andreja Rubljova (Андрей Рублёв 1360-1430)

O čemu govorimo kada govorimo o jedinstvu kršćana

Autor: Ekumena / 08. 02. 2022.

U Ivanovu evanđelju čitamo Isusovu molitvu: ”Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi” (Iv 17,11; usp. 17,21.23). Na toj se molitvi temelji kako teološka misao o crkvenom jedinstvu, tako i ekumenski pokret, tj. rad na jedinstvu kršćana.

Isusova tzv. Velikosvećenička molitva u 17. poglavlju Ivanova evanđelja u kršćanskoj se tradiciji najčešće interpretira kao Isusova molitva: 1. za sebe, da bude proslavljen na križu kako bi zauzvrat proslavio Oca (17, 1-5); 2. za učenike, da budu očuvani od svijeta (17, 6-19); 3. za buduće vjernike da budu ujedinjeni kako bi svijet mogao vjerovati da je Otac poslao Isusa (17, 20-26).

U Katoličkoj crkvi ovu su Molitvu interpretirali u ekumenskoj perspektivi.

Međutim, različito pristupamo i različito se osjećamo i prema ekumenizmu kao povijesnoj datosti, i prema Isusovoj molitvi, tj. nalogu o jedinstvu. Za neke su ekumenizam i jedinstvo kršćana nemoguć posao, drugima su prijetnja, za treće pak zamka za ugrožavanje identiteta onih drugih.

Ne može se o ekumenizmu govoriti na isti način u anglosaksonskom okruženju protestantskog europskog Zapada i Amerike ili pak na prostorima bivšeg Sovjetskog saveza. O ekumenizmu zasigurno neće na isti način govoriti rimokatolici, pravoslavci ili protestanti. No, jedinstvo kršćana tema je koja se zacijelo jednako tiče svih navedenih i svi su jednako odgovorni.

Papa Ivan Pavao II. u enciklici Ut unum sint (1995.) bavi se odnosima Katoličke crkve s Istočnom pravoslavnom crkvom i drugim kršćanskim crkvenim zajednicama. Ističe da je jedinstvo ovih dviju Crkava nužno sui juris, kao i daljnji dijalog i jedinstvo s protestantskim Crkvama te potiče katolike da traže i rade na jedinstvu kršćana na međunarodnoj razini i na razini mjesnih crkava. U 9. poglavlju kaže: ”Vjerovati u Krista znači željeti jedinstvo; željeti jedinstvo znači željeti Crkvu; željeti Crkvu znači željeti zajedništvo milosti koje odgovara Očevom naumu od vječnosti. Takav je smisao Kristove molitve: ‘Ut Unum sint’ (Da svi budu jedno)”.

U počecima ekumenskog pokreta razmišljalo se i raspravljalo znači li jedinstvo među kršćanima i institucionalno ujedinjenje, što se – s obzirom da pojedinačne Crkve različitih denominacija, smatraju da su jedine ”prave” Crkve u kontinuitetu s Prvom crkvom iz apostolskih vremena – pokazalo, na brojnim važnim razinama (hijerarhijskoj, liturgijskoj i teološkoj), neostvarljivim. Naime, ako je ”moja” Crkva jedina istinska Kristova Crkva, to znači da se sve druge Crkve, zapravo, trebaju prikloniti ”mojoj”. Ili u slučaju Katoličke crkve, da sve druge trebaju prihvatiti Petrovu zajednicu kao autoritet svim drugim zajednicama u Prvoj crkvi, a onda i papu kao Petrova nasljednika.

S vremenom molitva za jedinstvo kršćana postala je molitvom ”za jedinstvo kako Krist želi, i u skladu sa sredstvima koja želi” (Abbé Paul Couturier). Time se omogućilo da se molitvi pridruže i drugi kršćani s različitim pogledima na Petrovu službu.

Doista, ništa u Isusovoj Velikosvećeničkoj molitvi ne upućuje na to da ljudi trebaju učiniti štogod kako bi stvorili jedinstvo za koje je On molio. Jedinstvo je dar Božji, a ne plod ljudskih napora. ”Čuj Izraele, Bog je jedan” (Pnz 6, 4). Bog nije numerička jedinica, nego ekskluzivan objekt ljubavi. ”Bog je jedan”, u sebi nepodijeljen i stvaratelj jedinstva. U pouunutrenju toga izraza u molitvi traži se načina da se svjedoči i otkriva to jedinstvo te u svjetlu toga otkrića živi skrivenu svetost u svim aktivnostima života.

Hebrejska riječ za jedinstvo je ehad odnosi se na jednost u odnosu na prirodu i karakter Boga i na čovjekov odnos prema Bogu. Stoga, s obzirom na svoju intrinzičnu povezanost s Bogom, ova se riječ može ispravno primijeniti samo u duhovnom kontekstu, a ne u fizičkom ili zemaljskom kontekstu. Rezultat je neraskidivo sjedinjenje koje stvara cjelovitost.

Dakle, nije riječi samo o zajedništvu, stanju ili kvaliteti zajedničkog bivanja, nego o jedinstvu, stanju nepodijeljenosti i neodvojivosti od Boga. Upravo stoga valja tražiti i moliti za jedinstvo kršćana, a na zajedništvu raditi.

Unutar ekumenskog pokreta jedni radije govore o jedinstvu, a drugi o zajedništvu. A sve češće se susreće i sintagma ”jedinstvo u zajedništvu”.

Kršćansku crkvu u Korintu razdiralo je nejedinstvo pa im Pavao govori, ”budite složni”, nastavljajući, ”svi budite iste misli”, ”istog osjećanja” i ”istog mišljenja” (1 Kor 1,10). Jedan od ključnih nesporazuma oko jedinstva kršćana i ekumenskog pokreta nalazi se već na polazišnim pozicijama: poistovjećivanju jedinstva s dogmatskom naravi jednoumlja – svojstvenom nekim političkim sustavima, a nerijetko i religijskim. Ako bismo jedinstvo razumijevali kao situaciju u kojoj ćemo o svemu isto misliti, zajedništvo nema perspektive. Bolje je i točnije govoriti o jednodušnosti jer jedinstvo dolazi od jednog Duha.

Osim toga, pojmovi kao što su ”jedinstvo i zajedništvo kršćana” i ”ekumenizam” nisu istoznačnice. Pojam ekumenizma valja staviti u kontekst jednoga povijesnog pokreta, dok je pojam ”jedinstva i zajedništva” biblijska danost, tj. zadana je Isusovim nalogom i molitvom. Stoga je širi i nadređen povijesnom kršćanskom ili crkvenom pokretu, pa tako i samom ekumenizmu.

Neupitno je da ekumenski pokret, ako se misli izdići iznad institucionalnoga i političkog jedinstva kršćana, još mnogo treba raditi u područjima ekleziologije, teologije i duhovnosti. Osim toga, ekumenski pokret ne može biti politički dogovor tek voditelja i ekumenskih povjerenika pojedinih Crkava, što je još uvijek uglavnom slučaj. Zajedništvo jest djelo Duha, na njemu treba mnogo raditi i svaku stopu osvojenog teritorija nastojati sačuvati (usp. Ef 4).

Ivan 17 je molitva upućena Bogu Ocu, a ne zapovijed upućena ljudima. I to molitva Bogu koji jest jedinstvo. Isus nije molio za institucionalno jedinstvo, već za jedinstvo svrhe, ljubavi i istine. Dakle, nije riječi o organizacijskom, nego o organskom jedinstvu, jedinstvu života koje dolazi od Boga te uključuje raznolikost u jedinstvu (usp. 1 Kor 12,4-6). Svaki istinski vjernik pripada Kristovu tijelu (usp. 1 Kor 12,13). I takvo jedinstvo identiteta trebalo bi se pokazati u odnosima među kršćanima. To je ono isto jedinstvo kakvo cirkulira u odnosu između Oca i Sina.

U kršćanskoj teologiji izraz Tijelo Kristovo ima dva glavna, ali odvojena značenja: može se odnositi na Isusove riječi nad kruhom na proslavi Pesaha: ”Ovo je tijelo moje” (usp. Lk 22,19-20), ili se može odnositi na sve pojedince koji su ”u Kristu” nanovo rođeni (usp. 1 Kor 12,12-14).

Postoje znatne razlike u načinu na koji kršćani shvaćaju izraz Tijelo Kristovo i kako je razvijen u kršćanskoj teologiji euharistije. Za neke je on simboličan, za druge doslovan, a za treće pripada mistici.

U Pavlovim poslanicama Tijelo Kristovo odnosi se na sve pojedince koji su čuli riječ istine: ”U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – Evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove” (Ef 1,13-14); ”U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu” (Ef 2,22); ”Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi” (Ef 4,15-16).

U rimokatoličkoj teologiji upotreba sintagme ”mističko Tijelo Kristovo” razlikuje mističko Tijelo Kristovo – Crkvu, od fizičkog Tijela Kristova i od ”moralnog Tijela” kao što je zajedništvo, udruženje ljudi sa zajedničkom svrhom. U istočnom pravoslavlju izraz ”mističko Tijelo Kristovo” primjenjuje se na Istočnu pravoslavnu crkvu u smislu da je mističko sjedinjenje s Kristom stvarnost u njegovoj Crkvi.

Krist se povezivao sa siromasima svijeta, i to je također bilo ozbiljenje Tijela Kristova. ”Ako uistinu želimo susresti Krista, moramo dotaknuti njegovo tijelo u patničkim tijelima siromaha, kao odgovor na sakramentalno zajedništvo darovano u Euharistiji. Tijelo Kristovo, slomljeno u svetoj liturgiji, kroz milosrđe i dijeljenje može se vidjeti na licima i osobama najranjivijih naše braće i sestara” – rekao je papa Franjo na otvaranju Svjetskog dana siromašnih (13. lipnja 2017.).

Pavao kaže: ”Kao što ima mnogo dijelova u našem tijelu, tako je i s Kristovim tijelom. … Svi smo mi njegovi dijelovi, i svatko od nas je potreban da bi bio potpun i svatko od nas ima različit posao. Dakle, pripadamo jedni drugima i svatko treba sve druge” (usp. Rim 12,4-5).

Portal Ekumena.org je nastao i pokrenut je i kao posljedica refleksije o tomu koliko je važno da kršćani svih konfesija prihvate zajedno i postojano zastupati u javnosti Isusa Krista, svjesni da u njemu jedni drugima pripadamo. Kada bi se to dogodilo i kada bi se množila zajednička svjedočenja, imali bismo novo buđenje ekumenskog jedinstva, duhovnog i realnog zajedništva te jednodušnost kršćana svih konfesija.

Bilo bi važno da se u javnosti ne tek periodično ili prigodno, već stalno čuje zajednički glas kršćanske vjere. Možemo li, barem za početak, zajedno i redovno čitati Sveto pismo? Mogu li nas u tomu predvoditi poglavari i predstavnici naših crkava? Ako se Trojedinom Bogu povjeravamo i Boga živom sigurnošću u svojem okruženju svjedočimo, ne bismo li tada govorili u prilog potpune ljubavi i ne bismo li jedni drugima davali priznanje u vječnoj zajednici od Boga ljubljene djece?

Uvodnik

  • U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom
    Prateći moskovsko-carigradske posredne i otvorene sukobe počele su mi se po glavi motati ideje poput angažiranja posrednika ili čak crkvene inačice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Posrednici bi mogli biti, primjerice, teolozi koji su čak doktorirali na grčkim učilištima, a visoko kotiraju u Moskvi. Takvih je vladika do invazije koronavirusa bilo i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva