U Zagrebu je u četvrtak navečer predstavljena knjiga francuskog svećenika Benoista de Sinety-a (u suradnji s Romainom Gubertom) “Treba dignuti glas – Prihvat migranata, poziv na hrabrost”. Pred nevelikom publikom u Knjižnici Bogdana Ogrizovića nastupili su prevoditeljica mala sestra Vesna Zovkić, članica Islamske zajednice u BiH, pravnica, društvena aktivistica i religiologinja Ernada Fatima Avdibegović, novinarka HTV-a Maja Sever, profesor Starog zavjeta u Sarajevu i Zagrebu fra Stipo Kljajić i ravnatelj regionalnog ureda JRS-a, isusovac o. Stanko Perica kao predstavnik nakladnika (JRS). Moderirala je novinarka religijskog programa Hrvatskog radija Blaženka Jančić. Knjiga će biti predstavljena u više gradova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Donosimo vam, uz poziv da se knjiga pročita jer je, kako je rekao papa Franjo,  “poziv na hrabrost, pravi dragulj”, predgovor knjizi koji je napisao varaždinski biskup Bože Radoš, ujedno i predsjednik Odbora HBK za migrante.

“Dragi čitatelji,

knjiga koju imamo u ruci mali je biser, dar koji pomaže izbistriti oči srca, oplemeniti dušu i olakšati nam da u drugome, konkretno ‘migrantu’, prepoznamo sličnost s našim Nebeskim Ocem. Migranti idu za boljim životom. Daju do znanja da im mukotrpno prijeđeni put nije ugasio snove ‘o boljem životu’; s distance se čini da ih privlači blagostanje, ali oni koji su migrantima pristupili sa srcem, svjedoče da čeznu za blagoslovom.

Migracija i blagoslov imaju isti izvor. Povijest blagoslova, kako nam prenosi Božja riječ, započinje s Božjim pozivom Abrahamu, prvom migrantu: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, započinje s Božjim pozivom Abrahamu, prvom migrantu: ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati’ (Post 12, 1). Abraham sluša, ustaje, ostavlja očinsku kuću, zavičaj i kreće u nepoznato, nošen obećanjem i nadom u bolji život – u život blagoslova. Stope oca Abrahama slijedi narod koji je od njega potekao i od Boga je izabran. I oni su migranti, trajno na putu za obećanu zemlju. Čeznu za Vođom, Mesijom, koji je put, pravi Put, i koji će ih povesti u zemlju obećanja.

Očekivani Predvodnik ima iskustvo puta: rođen je na putu, u djetinjstvu je migrant, u naponu snage beskućnik, ‘nema ni gdje bi glavu naslonio’ i za sebe kaže da je Put. Svojoj braći i sestrama dosljedno utiskuje u dušu istinu da smo svi putnici, prolaznici na ovoj zemlji. Poučava ih kako se adresa obećane zemlje – bolji život – ne može pronaći na karti Zemlje – ona je na nebeskoj adresi.

Povjerava svojim prijateljima da su oni i svi drugi sinovi Neba. Na zemlji smo svi samo prolaznici, ne zemljoposjednici, a zemlja služi svima, rođenima iz boka Njegove ljubavi, kao nužna etapa na  proputovanju u bolji život, na putu za jedinu Domovinu.

Svjedočanstvo zapisano u ovim stranicama zdravo i duboko diše ovom istinom, dragocjeno je nama, ljudima od puta (kako je nama kršćanima prvo ime), diskretno otvara oči da i u putevima migranata (migrantskim rutama) prepoznamo svoje puteve obraćenja i poziv  da ne smijemo samo stajati uz put, nego zajedno s njima putovati.

Knjiga poziva na hrabrost. Smijem nadodati: Hrabrost je pročitati ovu knjigu! Izložiti se mišljenju koje nije u trendu i koje može ‘kontaminirati naš trijezni stav o migrantima’. Hrabrost je staviti u pitanje svoj stav, odnosno priznati da to često i nije moj osobno izgrađeni stav, nego tek nešto presnimljeno s matrice javnoga mnijenja.

Hrabrost je odvažiti se, barem na kratko, i pogledati dioptrijom srca onih koji iz blizine gledaju u oči čovjeku, bratu – migrantu – i u istom pogledu prepoznati srce puno nade u bolji život, ali i straha da će u nama susresti hladan pogled koji graniči s prezirom.

Ako imamo hrabrosti i otvorimo dušu, riskiramo da nas izrečena poruka duboko zasiječe. No, ona ne ranjava. Naprotiv, u svojoj jasnoći, pročišćena evanđeoskom ljubavi, pokazuje se ljekovitom. Liječi kronične bolesti: bolest predrasuda, straha, površnosti, cinizma koje lako zagospodare našom podsviješću.

Knjiga je apel-poziv: Treba dignuti glas! Koji glas? Glas koji ima stvarnu moć je glas oblikovan u dubini ljudske intime, u svetištu u kojem Bog progovara i u kojem osluškujemo njegov glas. Mi ga nazivamo glasom savjesti, on ima snagu za promjenu i hrabrost za obraćenje. Kad se taj glas podigne, on prerasta u ‘glas za druge’, prvenstveno za one koji nemaju pravo glasa.

Dragi čitatelji, toplo preporučam ovo podijeljeno iskustvo od mons. de Sinetyja, preneseno brigom male sestre Vesne i molim Boga da bude na vaš osobni rast; da ga osluškujete i kad savjest progovori da vaš glas hrabro pustite u eter”.

(Vatican News – polis.ba – D. P.)