Dana 17. studenog u Magdeburgu je otkrivena informativna ploča kao sjećanje na velikog hrvatskog protestantskog teologa Matije Vlačića Ilirika.

”Nakon pobjede carskih trupa u Schmalkaldskom ratu 1547. godine Vijeće Staroga grada nije priznalo Augsburški interim i nije pristalo na ukidanje političkih i vjerskih sloboda. Tako je Magdeburg postao najvažnije utočište za Lutherove sljedbenike iz cijele Njemačke. I Vlačić je pobjegao u Magdeburg 1549. i ostao sve dotle dok su grad opsjedale carske trupe. U Magdeburgu je mogao objavljivati one polemične spise koje se više nije usuđivao tiskati u Wittenbergu”, piše između ostaloga na Informativnoj ploči u spomen velikom hrvatskom protestantskom teologu, crkvenom povjesničaru i jezikoznancu iz 16. stoljeća, Matiji Vlačiću Iliriku.

Ploča je postavljena na travnjak parka, na zapadnoj strani Ulrichovog trga, koji se nalazi u samom središtu grada, a u srijedu, 17. studenog, u ranim prijepodnevnim satima, otkrili su je Simone Borris, gradonačelnica Magdeburga, glavnoga grada savezne zemlje Sachsen-Anhalt, i Gordan Bakota, hrvatski veleposlanik u Njemačkoj.

Usprkos jakoj kiši otkrivanju je prisustvovalo tridesetak uzvanika, a među njima regionalni biskup magdeburškog protestantskog okruga dr. dr. h. c. Johann Schneider, Stephan Hoenen, dekan magdeburške protestantske zajednice i dr. Christoph Volkmar, ravnatelj Gradskog arhiva.

”Informativnom pločom naš glavni grad odaje počast izvanrednom znanstveniku i Europljaninu”, istaknula je gradonačelnica Simone Borris. ”Odajemo počast čovjeku riječi koji je pronašao utočište u Magdeburgu te grad i njegove tiskare pretvorio u sinonim za slobodu govora. Magdeburg je zbog te svoje hrabrosti i mogućnosti slobodnog ispovijedanja vjere dobio još jedno ime. Ljudi su ga prozvali ‘Božjom propovjedaonicom’. U tome je ključnu ulogu odigrao upravo Vlačić kojeg se smatralo najvažnijom glavom u tom slobodarskom gradu, u ‘Božjoj propovjedaonici’.”

Nakon Borris govorio je veleposlanik Bakota istaknuvši: ”Moja je radost tim još veća što je današnji bogati program još jedan dokaz koliko su raznoliki i živi prijateljski odnosi između grada Magdeburga i Hrvatske (…) Danas brojne Hrvatice i brojni Hrvati, koji žive u Njemačkoj, kao što je nekad u Njemačkoj živio Flacius Illyricus, svjedoče o dubokim povijesnim i suvremenim vezama ova dva naroda”.

Informativna spomen-ploča postavljena je na mjesto gdje se do Drugog svjetskog rata nalazio župni dvor Ulrichove crkve, a nedaleko njega sama crkva za koju se pretpostavlja da je sagrađena u prvoj trećini 11. stoljeća.

U Vlačićevo vrijeme, od 1549. do 1557., u župnom dvoru djelovalo je uredništvo ”Magdeburških centurija”. Vlačić je oko sebe okupio i organizirao krug suradnika za rad na monumentalnoj crkvenoj povijesti iz protestantske perspektive, na Magdeburškim centurijama. To su knjige pisane na latinskome pa im je originalni skupni naziv ”Ecclesiastica Historia, Centuriae Magdeburgenses”. Napisano je 13 knjiga koje su objavljene u Baselu (1559. – 1574.). Svaka knjiga obuhvaća jedno stoljeće, a kako lat. Centum znači: sto, odatle naziv djela.

Nakon otkrivanja Informativne ploče svečanost se preselila u toplu Svečanu dvoranu ”Johanniskirche” gdje je dr. Volkmar održao predavanje o pet stoljeća reformacije u Magdeburgu, a o Vlačićevom djelovanju u Magdeburgu živo je i upečatljivo, i s velikim uspjehom, govorio hrvatski protestantski svećenik i povjesničar reformacije, dr. Luka Ilić, rodom iz Karlovca, koji od 2017. živi i radi u Balzheimu, u saveznoj zemlji Baden-Württemberg.

Zapravo, Ilićeva je ideja da se u Magdeburgu postavi spomen-ploča Matiji Vlačiću Iliriku, a veleposlaniku Bakoti ide zasluga za realizaciju.

(Fotografija: Aleksandra Brnetić koja je i autorica izvještaja pak ga preuzimamo s portala Hrvatske matice iseljenika)