U Osijeku je 24. siječnja održan ekumenski molitveni hod u donjogradskom hramu Uspenja (Uznesenja) Presvete Bogorodice Srpske pravoslavne crkve gdje je s pravoslavcima slavljeno večernje bogoslužje.

Večernju službu služili su protonamjesnik Savo Simić i đakon Predrag Jelić, subraća u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Osijeku, dok su u pjevalištu u čitanju psalma i jektenija (kratke molitve) te pjevanju antifona sudjelovali protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki, protonamjesnik Nenad Lazić, paroh tenjski, i zboristice Teodora Đuranović, Aleksandra Đuranović i Ana Đuranović.

Bogoslužju su pribivali predstavnici i vjernici kršćanskih Crkava te zajednica, koje je prije bogoslužja dobrodošlicom ”na mjestu molitve, zajedništva i mira” ponaosob pozdravio domaćin protojerej Đuranović pozivajući na molitveno zajedništvo ”u duhu pravoslavne tradicije mističnog Istoka”.

Sudjelovali su preč. Alojz Kovaček, župnik, dekan Osječkog istočnog dekanata i član Ekumenske koordinacije osječke regije; fra Venancije Mihaljević, gvardijan franjevačkog samostana, ispovjednik fra Zoltán Dukai; fra Josip Patrčević, gvardijan kapucinskog samostana; vlč. Danijel Tigandžin, župnik u Duboševici; vlč. Nikola Klemen, donjogradski župni vikar; vlč. Domagoj Brkić, đakon u konkatedrali; Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH, i u njegovoj pratnji Darko Turšić, pastor Reformirane Crkve u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije osječke regije; Samir Vrabec, đakon u evangeličkoj Crkvenoj općini Osijek; laik Krešimir Stjepan Pećar, predstavnik Katoličke laičke zajednice ”Molitva i Riječ”.

Bogoslužje je proteklo u pjevanju, molitvi iz časoslova minej (mjesecoslova), a služitelj je predvodio molitvu te u duhu pravoslavne tradicije kadio: oltar, sole (povišeni prostor hrama), dva ikonostasa s likovima Presvete Bogorodice i Krista, tronove episkopski (biskupski) i Bogorodičin, čitav hram (crkvu) i narod Božji. Večernja je završena pjevanjem i zajednički izmoljenom molitvom Gospodnjom.

U povodu ekumenskog sabiranja, prije završnoga blagoslova, duhovni nagovor je u ime domaćih pravoslavnih održao protonamjesnik Savo Simić, kazavši: ”Ekumenizam je susret, dijalog upućenosti jednih na druge, koji se temelji na susretu i okrenutost jednih k drugima, u koje nas upućuje samo evanđelje Kristovim riječima: ‘Da svi budu jedno kao što smo mi oče’ (Iv 17, 21). Zbog toga Kristovo spasenje upućeno je svakom čovjeku da ga pozna  i upozna, prepozna”.

Protojerej Đuranović, pozivajući predstavnike kršćanskih Crkava, kazao je kako su protekle osmine ”molitveno zagrijana srca istinskih Kristovih učenika i sljedbenika svjedočila vjeru u istoga Spasitelja, Isusa Krista, koji kako kaže apostol Pavao, ‘sebe dade za sve nas’; izražavali smo poštovanje, dijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica i Crkava; liječili smo ranjene duše; promicali povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima; i tako evanđeoskim putem postavljali čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti za svakog čovjeka“ te zaključio: „Neka Gospodin zaista blagoslovi naše bratsko osjećanje, dobronamjerne misli i iskrene nakane!”

Preč. Alojz Kovaček podsjetio je na riječi sv. Augustina: ”Tko pjeva, dvostuko moli” te je u pjevanju, koje možda svi nisu sve razumjeli, odzvanjala molitva iz srca i duše, iz sveg svoga glasa, jezikom koji svi razumiju. ”Vjerujem da smo i svi ovdje prisutni svojim srcem i dušom molili, slijedili Kristovu zapovijed za jedinstvom, slušali smo molitvu za jedinstvo onih koji su mu povjerovali, i mi smo molili i, vjerujem, da ćemo moliti jedni za druge. Molitva je ta koja nas mijenja, Bogu približava i usmjerava. Kroz protekle dane iskusili smo i doživljavamo poziv da budemo Jedno, ali i djelovanjem da budemo Kristovi, po njemu i u njemu”.

Péter Szenn u pozdravu je istaknuo ”da Molitvena osmina nije samo zbog uzajamnog upoznavanja već radi dubljega upoznavanja Isusa i samih sebe pred Bogom“, te je razmatrao o riječima proroka Izaije aktualnim u ovogodišnjoj osmini naglasivši kako „biti s Kristom nije trenutno druženje s njim već trajni hod s Bogom koji tako privlači k sebi da više nikada ne činimo zlo, daje mir Uskrsloga i radost životu”.

Samir Vrabec je zahvalio svima za zajedništvo kazavši: ”Cijeli ovaj hod razmišljali smo o učenju o dobrim djelima, težnji za pravdom. Knjiga o Jobu (tema ‘Kako je sada, ne mora biti tako’, i čitanja 7. dana SMO – Job 5,11-16; Luka 1,46-55) nam govori o nepravdi. Pitamo se zašto Bog, koji nas je stvorio, dozvoljava da se u našim životima događaju različite nepravde. Naravno, to ima duboke veze s ljudskim grijehom, no Job je primjer da ne možemo gledati sliku ljudskoga grijeha u onome što nam se događa. I tu zaboravljamo i upadnemo samo u pravednost misleći da se možemo opravdati bez našega Gospodina Isusa Krista, bez Sudca, kojemu je umjesto nama, suđeno. Učimo se dobrim djelima! Lijepu misao izrekao je vlč. Kovaček o tome da smo slušali predivno pojenje (pjevanje) tijekom ove Božje službe. Naše crkve, ako se nekada ne razumijemo i razilazimo, imaju jezik razumljiv svima, a to je glazba. Kada slušamo kršćansku glazbu, možemo vidjeti koliko naš Bog raznolik kroz: kantate za vjernička bogoslužja, gregorijanski koral, baptistički, pentekostalni gospel, i svi veličamo jednoga Boga. Zahvaljujem našemu Stvoritelju što se kroz ove dane hrabrimo, upoznajemo i približavamo. Mir Božji, koji nadilazi svaki ljudski razum, neka sačuva srca naša i naše misli”.

Aleksandar Đuranović, potpredsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije, svima je zahvalio te pozvao na zajedničko druženje uz trpezu. Završni molitveni susret SMO održava se 25. siječnja s početkom u 19 sati u katoličkoj župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda (IKA / D. P.).