Apostolska konstitucija Praedicate evangelium (Propovijedajte Evanđelje), tekst od 250 članaka kojom se reformira Rimska kurija, objavljena je 19. ožujka 2022. na dan svetog Josipa, kao i na devetu godišnjicu inauguracije pape Franje, na talijanskom jeziku (premda već do kraja subote ju se moglo čitati na engleskom, španjolskom i francuskom jeziku). Izrada apostolske konstitucije, dakle, trajala je devet godina. Praedicate evangelium će stupiti na snagu 5. lipnja na svetkovini Duha Svetoga i dokinut će raniju konstituciju Pastor bonus Ivana Pavla II. iz 1988.

Vijeće kardinala, osnovano 2013. godine, zajedno s papom Franjom revidirali su Patorus bonus. Međutim, već na svojoj prvoj sjednici Vijeće je odlučilo da su planirane promjene dovoljno važne da zaslužuju potpuno novu konstituciju. Vijeće radi na novom tekstu od 2014. Prvi nacrt odobrilo je Kardinalsko vijeće 2018. godine.

Nacrt teksta je poslan voditeljima sadašnjih vatikanskih ureda, biskupskih konferencija diljem svijeta i drugim stručnjacima u proljeće 2019. godine. U veljači 2020., tijekom svog redovitog sastanka, Kardinalsko vijeće je ponovno pročitalo konstituciju, sada u svjetlu doprinosa različitih dikasterija i stručnjaka razmatrajući predložene izmjene i dopune teksta.

U listopadu 2020., nakon što se papa Franjo susreo (na internetu) s Vijećem kardinala, Sveta Stolica je službenim priopćenjem objavila da je ažurirani nacrt ustava “predstavljen Svetom Ocu. Prema uobičajenoj praksi, nadležni dikasteriji sada rade uz čitanje nacrta”. U priopćenju se također navodi da je Papa izjavio da je reforma koja dolazi s konstitucijom “već u tijeku, posebice u nekim administrativnim i ekonomskim aspektima”. U prosincu 2020. Vijeće kardinala sastalo se putem interneta kako bi nastavilo rad na tekstu konstitucija nakon što je posebno povjerenstvo bila proučila prijedloge amandmana konzultiranih dikasterija.

Kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, rekao je u intervjuu od 29. siječnja 2021. da “vjeruje da je ‘znatan napredak’ već postignut u papinoj reformi Rimske kurije, posebice u pogledu financija Vatikana, misleći na stvaranje Vijeća za gospodarstvo, Tajništva za gospodarstvo i Ured glavnog revizora. Parolin je rekao da bi se neke reforme koje smatra manjim mogle dogoditi u obliku dvije fuzije dikasterija: spajanja Kongregacije za evangelizaciju naroda s Papinskim vijećem za promicanje nove evangelizacije te spajanja Kongregacije za katolički odgoj s Papinskim vijećem za kulturu. Dodao je da je “sada riječ o davanju homogenosti svim reformama koje su napravljene, uz pomoć nove apostolske”.

Parolin je u srpnju 2021. izjavio: “Tekst [konstitucija], koji ima za cilj dati koherentan okvir svim reformama koje su već poduzete, trenutno ispituju kanonisti kako bi prilagodili terminologiju pravnom karakteru dokumenta”.

Praedicate evangelium potvrđuje promjene koje je Franjo prethodno napravio u strukturi Kongregacije za nauk vjere u veljači 2022. godine. Kršteni katolici laici, muškarci i žene, mogu biti imenovani na čelo dikasterija ili drugih tijela Rimske kurije. Šrethodna konstitucija dopuštala je samo kardinalima i biskupima da zauzmu vodeće pozicije.

Svi vatikanski odjeli (tada su se zvali ili kongregacije ili papinska vijeća) sada se nazivaju “dikasterijama”, npr. Kongregacija za nauk vjere bit će poznata kao “Dikasterij za nauk vjere”. Riječ dikasterij dolazi od grčkog δικαστήριον, sudište, odnosno prostor određen za suđenje u drevnoj Grčkoj, naziv za narodni sud u kojem su suci određivani kockom. Danas je pojam za ministarski ured ili službu u Rimskoj kuriji.

Došlo je i do restrukturiranja Državnog tajništva. Državno tajništvo treba “blisko pomagati rimskom papi u obavljanju njegove vrhovne misije”. Ovo tajništvo je apostolskim ustavom podijeljeno na tri odjela: Odjel za opće poslove, Odjel za odnose s državama i međunarodnim organizacijama i Odjel za diplomatsko osoblje Svete Stolice. Prvi dio ima široke odgovornosti što uključuju “sudjelovanje u rješavanju poslova koji se tiču svakodnevne službe rimskog pape”, koordinaciju rada dikasterija “bez dovođenja u pitanje njihovu autonomiju”, izradu papinskih dokumenata kao što su apostolska pisma i davanje “naznaka Dikasteriju za komunikaciju u vezi s službena priopćenja koja se tiču i djela rimskoga Pape i djelatnosti Svete Stolice”.

Uz Državno tajništvo (Vlada Svete Stolice), nazivi 16 dikasterija (ministarstva) su:

Dikasterij za evangelizaciju (53 – 68)

Dikasterij za nauk vjere (69 – 78)

Dikasterij za službu ljubavi (bivši Ured papinskih dobrotvora, 79 – 81)

Dikasterij za Istočne crkve (82 – 87)

Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (88 – 97)

Dikasterij za kauze svetaca (98 – 102)

Dikasterij za biskupe (103 – 112)

Dikasterij za kler (113 – 120)

Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (121 – 127)

Dikasterij za laike, obitelj i život (128 – 141)

Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana (142 – 146)

Dikasterij za međureligijski dijalog (147 – 152)

Dikasterij za kulturu i obrazovanje (153 – 162)

Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja (163 – 174)

Dikasterij za zakonodavne tekstove (175 – 182)

Dikasterij za komunikaciju (183 – 188)

Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije spojeno je s Kongregacijom za evangelizaciju naroda kako bi se formirao novi Dikasterij za evangelizaciju. Ovim Dikasterijem za evangelizaciju predsjeda izravno Papa. Papinsko vijeće za kulturu spojeno je s Kongregacijom za katolički odgoj, kako bi se formirao Dikasterij za kulturu i obrazovanje. Dikasterij za kulturu i obrazovanje podijeljen je u dva odjela. Dikasterij za nauk vjere podijeljen je u dva odjela: doktrinarni odjel i disciplinski odjel. Doktrinarni dio postavljen je za rad u bliskom kontaktu s crkvenim vođama diljem svijeta “u izvršavanju svog poslanja kao autentični učitelji i učitelji vjere, zbog čega su dužni čuvati i promicati integritet te vjere”. Doktrinarni dio također mora “ispitati spise i mišljenja koja izgledaju suprotna ili štetna za pravu vjeru i moral”, tražiti “dijalog s njihovim autorima i predstaviti prikladna rješenja koje treba donijeti u skladu s vlastitim normama” i “nastojati osigurati adekvatno pobijanje opasnih zabluda i doktrina koje se šire među kršćanskim narodom”. Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika utemeljeno je unutar Dikasterija za nauk vjere. Zadaća ovog povjerenstva je “davati savjete i savjete rimskom papi te predlagati najprikladnije inicijative za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba”. Dikasterij za kauze svetaca ima i zadaću “da prosuđuje o dodjeli titule Doktora Crkve jednom svecu, nakon što dobije glas Dikasterija za nauk vjere u vezi s njihovim istaknutim naukom”. Apostolska konstitucija navodi da je Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata odgovoran za brigu o “sastavljanju ili reviziji i ažuriranju tipičnih izdanja liturgijskih knjiga”. Nadalje, “[dikasterij] potvrđuje prijevode liturgijskih knjiga na postojeće jezike i daje recognitio [formalno priznanje] njihovim odgovarajućim prilagodbama lokalnim kulturama, što su ih legitimno odobrile biskupske konferencije”. Praedicate evangelium dodaje da se “dikasterij bavi regulacijom i disciplinom svete liturgije u pogledu izvanrednog oblika rimskog obreda”.

Apostolska konstitucija također navodi “ulogu drugih vatikanskih institucija, uključujući pravosudna tijela kao što su gospodarske organizacije, primjerice Tajništvo za gospodarstvo i druge službe kao što je Prefektura Papinskog doma. U njemu se navode dužnosti Svete rimske Crkve, koji nadzire funkcioniranje Vatikana tijekom papinskog interregnuma. Također definira kvalitete koje se očekuju od odvjetnika koji rade za Svetu Stolicu: da ”vode cjelovit i uzoran kršćanski život i da provode dužnosti koje su im povjerene s najvećom savješću i za dobro Crkve”.