Jorge Mario Bergoglio, papa Franjo (1936) čovjek pouzdanja u Boga i u čovjeka

***

Kad je molitva dah novoga života, stavlja nas u odnos s Ocem. Kad je molitva istinska, postajemo otvoreniji Duhu Svetom koji, poput velikog umjetnika (kao što kaže Efrem Sirijski), u svakom od nas obnavlja sličnost s Isusom, našim Sveopćim bratom – kako je govorio Charles de Foucault.

Očito, Duh Sveti nas ne čini fizički sličnima Isusu, nego – kako kaže sveti Pavao – čini da u nama sazrijevaju ”isto mišljenje” (Fil 2,5), mentalitet i pogled kakve je imao Isus.

Molitva hrani u nama poziv da slijedimo Isusa Krista na pashalnom putu: predanje i pouzdanje uvijek su jedna smrt, no zajedno s Isusom postaju predzadnji korak prema uskrsnuću, prema životu.

Da bismo vidjeli sjedinjuje li nas naša molitva s Gospodinom, kako nas uči sveti Ignacije u ”Duhovnim vježbama”, treba provjeriti raste li u nama Isusov pashalni mentalitet. Ako Isusova Pasha za nas više nije samo događaj koji se njemu dogodio, nego postaje naš način gledanja na same sebe, na osobe koje nas okružuju i na svijet u kojem živimo, onda s pomoću Duha Svetoga možemo zajedno reći Gospodinu: ”Nitko mi život ne oduzima, nego ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga” (Iv 10,18). To je mentalitet vjernika, to je logika svetaca.

Novi život postaje konkretan u nama onda kad počnemo živjeti poput Boga, darivajući sami sebe. A to nije plod naših kreposti ili kvaliteta (jer naše su kreposti uvijek premalene i neuravnotežene), nego činjenice da malo-pomalo prihvaćamo njegovu ljubav. Riječ je o aktivnoj, o moćnoj ljubavi koja nas obnavlja iznutra, sjedinjuje nas s Kristom i ako mu sve više sličimo: u mislima, osjećajima, u ljubavi!

***

Papa Franjo, ”Molitva. Dah novoga života”, prev. Tomislav Kasić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2020, str. 183-185.