Papa Franjo na Veliki petak objavio je svoja razmišljanja za pobožnost Križnoga puta na rimskom Koloseju naglašavajući da ”kod Boga patnja nikada nema posljednju riječ”, objavljuje Vatican News.

Tekstovi pape Franje za pobožnost Križnoga puta zamišljeni su kao dijalog s Isusom, osobni razgovor s Kristom, a sastavljeni su od razmišljanja, pitanja, introspekcija, ispovijedi i zaziva.

Isusove patnje na putu prema Golgoti, Marijin pogled pun ljubavi, žene koje nude svoju pomoć, Šimun Cirenac i Josip iz Arimateje: sve te osobe potiču ispit savjesti koji postaje molitva koja završava zazivom koji ponavlja Isusovo ime četrnaest puta.

Isusov put u tekstovima Križnog puta pape Franje otkriva duboke lekcije o molitvi, suosjećanju i opraštanju.

Na prvoj postaji Isusova šutnja pred nepravednom osudom utjelovljuje molitvu, blagost i praštanje, pokazujući tako preobražajnu snagu patnje koja se nudi kao dar. Ova šutnja, često strana suvremenom čovječanstvu zaokupljenom bukom i užurbanošću, naglašava važnost slušanja srca u molitvi.

Dok Isus nosi težinu križa (druga postaja), u misao dolaze uobičajena iskustva boli, razočaranja i neuspjeha. Unatoč teretima koje nosimo, Isus nas poziva da u njemu nađemo utjehu pokazujući tako da nas ljubav tjera naprijed, omogućujući nam da se uzdignemo čak i nakon pada.

Susret s Marijom, Isusovom majkom (četvrta postaja), pokazuje Mariju kao dar koji je darovan čovječanstvu. Ona utjelovljuje milost, spomen na Božja čuda i zahvalnost, potičući nas tako da joj se obratimo za utjehu i vodstvo. Pomoć Šimuna Cirenca u nošenju križa (peta postaja) potiče na razmišljanje o težini traženja pomoći usred životnih izazova, naglašavajući važnost poniznosti i oslanjanja na druge.

Usred osude i ruganja mnoštva (šesta postaja), suosjećajni čin Veronike, koja briše Isusovo lice, prikazuje ljubav na djelu. Unatoč težini poniženja i poraza, Isusova otpornost u ustajanju nakon što je pao (sedma postaja) odražava naše vlastite borbe sa životnim pritiscima i našu sposobnost za iskupljenje kroz Božje oproštenje.

Susret s jeruzalemskim ženama (osma postaja) potiče na prepoznavanje često zanemarene veličine žena, koje pokazuju duboku empatiju i suosjećanje. Promatranje Isusa bez odijela (deseta postaja) poziva nas da vidimo božanstvo u patnji, potiče nas da odbacimo površnosti i prigrlimo ranjivost.

U najtamnijem času napuštenosti (jedanaesta postaja), Isusov vapaj uči o vrijednosti izražavanja tjeskobe Bogu usred životnih oluja. Iskupljenje razbojnika (dvanaesta postaja) pretvara križ u simbol ljubavi, pružajući nadu i u smrti. Marijin zagrljaj umrlog Isusa (trinaesta postaja) označava prihvaćanje i vjeru u preobražavajuću snagu ljubavi.

Naposljetku, Josip iz Arimateje koji dostojanstveno je pokopao Isusa (četrnaesta postaja), naglašava uzajamnost ljubavi, ukazujući da se svako djelo koje je darovano Bogu uzvraća obilnom nagradom.

Cijeli tekst papina Križnog puta možete pročitati OVDJE

(VN / IKA / D. P.)