Dželaludin Rumi (1207-1273) – perzijski pjesnik, islamski teolog i sufi mistik.

***

Ujutro, mjesec se neki na nebu pojavi,
Siđe s neba i pogleda me:
Poput sokola što grabi pticu za vrijeme lova,
Taj mjesec me očara i odnese u nebeske visine.
Kad pogledah sebe, ne vidjeh se više,
Jer u tom mjesecu moje tijelo milošću postade nalik duši.
I dok putovah svojom dušom, ne vidjeh ništa do mjeseca,
Sve dok ne bi potpuno otkrivena tajna vječnog Bogojavljenja.
Devet je nebeskih sfera posve utonulo u taj mjesec,
A barčica moga bića posve utonula usred tog mora.
More se razlomi u valove, i opet se pojavi um:
Izreče poziv i tako bi.
More postade pjena i u svakom mjehuriću njezinom
Nešto se uobličavalo, nešto se otjelovljavalo.
I svaki mjehurić otjelovljene pjene što primi znamen od tog mora,
Odmah se rastvori i postade duh usred Oceana.

Rumi, Odes mystiques (Pariz, 1973), u: Antologija sufijskih tekstova, ur. Eva de Vitray Meyerovitch, prev. Mirjana Dobrović, Naprijed, Zagreb, 1988, str. 313.