Preobraženje Hristovo je iza nas. Gospod se preobrazio na gori Tavor. Zasjalo mu je lice i zabijelile su se haljine. Pokazao nam je svoju bogočovečansku prirodu. Učenici (Petar, Jovan i Jakov) pali su od straha u podnožju. Tako padamo mi grešni i ostrašćeni. Strah nas često nadvladava.

Jedno od danih nam oružja za borbu sa vlastitom grešnošću, strahovima i strastima, uz molitvu zasigurno je i post. Molitveno odricanje nam pomaže da se i mi preobražavamo kao što se preobražava priroda. Rijeke postaju hladnije, lišće žuti. Dobiva neku novu notu i dimenziju, a mi treba da se molimo i postimo.

Podvigom se priblizavamo prazniku Uspenja Presvete Bogorodice koji se proslavlja 28. augusta/kolovoza. Istome prethodi dvotjedni post koji je započeo 14. dana ovog vrelog ljetnog mjeseca. Tamo negdje kad se proslavljavljaju Sveti Makavejii kad smo blagoslovili bosiljak u našim hramovima. Dar prirode, a opet biblijsku biljku.

Bogorodičin post nije dugotrajan post, ali spada u strože postove odnosno ima dane kad se posti na vodi. Po svojoj formi sličan je Vaskršnjem postu čime nam je dano do znanja koliki je značaj Bogorodice u domostroju spasenja ljudskog roda.

Meni samoj Bogorodica je draga i bliska. Kroz nju vidim ženu, majku. Sve ono sto jeste ženska priroda. Upravo Njoj, Njenim čudotvornim ikonama ću priskočiti u potrebitim trenucima u životu.

Ima li netko da nema takvih trenutaka? Sumnjam. Svi smo Njena djeca koja traže utjehu i radost u Njoj. Njenom prazniku koji se već pomalo nazire.