Jiddu Krishnamurti (1895-1986) duhovni učitelj koji je učio posredstvom javnih razmišljanja.
***
Transformacija svijeta uvjetovana je transformacijom sebe samoga zato što je sebstvo proizvod i dio totalnog procesa ljudskog postojanja.
Za transformaciju sebe esencijalna je samospoznaja: bez znanja o tome što vi jeste, nema temelja za ispravnu misao, i bez poznavanja sebe ne može biti transformacije. Pojedinac se mora poznavati onakvim kakav jest, ne onakvim kakav bi želio biti, što je fiktivno i nestvarno. Samo ono što jest može biti transformirano.
Da bi se poznavali onakvima kakvi jesmo zahtjeva iznimnu budnost uma zato što je ono što jest neprestano podvrgnuto transformaciji, promjeni. Kako bi to hitro pratio, um ne smije biti sputan nikakvom posebnom misli ili uvjerenjem, nikakvim obrascem djelovanja. Ako želite promatrati, pratiti sebe, ili ma što drugo, ne smijete biti sputani.
Da biste poznavali sebe, mora postojati svjesnost, budnost uma u kakvom postoji sloboda od svih vjerovanja, od svake idealizacije zato što vjerovanja i ideali samo stvarima daju boju, sprječavajući istinsku percepciju.
Razumijevanje onoga što jeste, kakvi god bili – ružni ili lijepi, pokvareni ili dobri – razumijevanje onoga što jeste, bez iskrivljavanja, početak je vrline. Vrčina je esencijalna jer daje slobodu.
Samo preobraženi ljudi mogu pridonijeti preobražaju svijeta.
***
Jiddu Krishnamurti, Knjiga života, prev. Zorko Sirotić, Nova Arka, Zagreb, 2009, str. 39-40.