Generalno tajništvo Sinode objavilo je u utorak, 20. lipnja dokument Instrumentum laboris, koji će usmjeravati rad dvodijelne Opće skupštine koja će se održati u Rimu u listopadu 2023. i listopadu 2024.

Dokument od šezdesetak stranica koji uključuje iskustva mjesnih Crkava u svim regijama svijeta – Crkava koje prolaze kroz ratove, klimatske promjene, gospodarske sustave koji proizvode iskorištavanje, nejednakost i rasipanje. Crkve čiji vjernici trpe mučeništvo, u državama u kojima su manjine ili u kojima se suočavaju sa sve snažnijom, a ponekad i agresivnom sekularizacijom. Crkve ranjene seksualnim zlostavljanjem ili zlouporabama moći i savjesti, bilo da su gospodarske ili institucionalne – rane koje traže odgovore i obraćenje. Crkve koje se neustrašivo suočavaju s izazovima angažirajući se u sinodskom razlučivanju, ne nastojeći ih riješiti pod svaku cijenu. Samo tako te napetosti mogu postati izvori energije i ne prerasti u destruktivne polarizacije.

Dokument Instrumentum laboris objedinjuje iskustva biskupija diljem svijeta u posljednje dvije godine, počevši od 10. listopada 2021., kada je papa Franjo pokrenuo putovanje kako bi razlučio koje korake treba poduzeti kako bismo rasli kao sinodska Crkva. Instrumentum laboris je, dakle, namijenjen kao pomoć pri razlučivanju tijekom Opće skupštine, dok u isto vrijeme služi kao sredstvo pripreme za sudionike uoči okupljanja. Doista, svrha sinodskog procesa, navodi se u dokumentu, nije proizvesti dokumente, već otvoriti horizonte nade za ispunjenje poslanja Crkve.

Instrumentum laboris sastoji se od teksta s objašnjenjima i petnaest radnih listova koji otkrivaju dinamičnu viziju pojma sinodalnosti. Konkretno, postoje glavni dijelovi:

Sekcija A ističe iskustvo protekle dvije godine i ukazuje na put kako hoditi da bismo postali još sinodalnija Crkva;

Sekcija B – pod naslovom Zajedništvo, misija, sudjelovanje – usredotočuje se na tri prioritetna pitanja koja treba obaviti u listopadu 2023. Oni su razrađeni u tri glavne teme: Rasti u zajedništvu prihvaćajući sve, ne isključujući nikoga; prepoznavanje i vrednovanje doprinosa svakoga krštenika u misijskome poslanju; te identificiranje struktura upravljanja i dinamike kroz koje će se tijekom vremena artikulirati sudjelovanje i autoritet u misionarskoj sinodskoj Crkvi.

Ukorijenjena u toj svijesti, potvrđuje dokument, želja je da Crkva bude sve više sinodska u svojim institucijama, strukturama i postupcima. Napominje se da je Crkva prije svega Crkva slušanja i stoga želi biti ponizna, znajući da mora tražiti oproštenje i nove spoznaje. Današnje lice Crkve, nastavlja se u dokumentu – nosi znakove ozbiljnih kriza nepovjerenja i nedostatka vjerodostojnosti. U mnogim kontekstima, krize povezane sa seksualnim zlostavljanjem i zlouporabom moći i novca dovele su Crkvu na zahtjevan ispit savjesti koja ne smije prestati obnavljati samu sebe, na putu pokajanja i obraćenja, ujedno otvarajući putove pomirenja, ozdravljenja i pravde.

Sinodska Crkva također je Crkva susreta i dijaloga s vjernicima drugih religija i s drugim kulturama i društvima. To je Crkva koja se ne boji raznolikosti, nego je, naprotiv, vrjednuje ne stavljajući ju u uniformnost. Crkva je saborna kada se neprestano hrani otajstvom koje slavi u liturgiji, tijekom kojega svakodnevno doživljava radikalno jedinstvo u molitvi, usred različitosti jezika i obreda.

Drugi značajni odlomci tiču se pitanja autoriteta; potrebe cjelovite formacije za Božji narod; kao i potrebe za sličnim naporom usmjerenim na obnovu jezika koji se koristi u liturgiji, propovijedanju, katehezi, sakralnoj umjetnosti, kao i u svim oblicima priopćavanja vjernicima i javnom mnijenju, uključujući i puteve novih i starih medija. Obnova jezika, navodi se u dokumentu, morat će težiti tome da ih učini dostupnima i privlačnima muškarcima i ženama našeg vremena, a da ne predstavljaju prepreku koja ih drži podalje. (VN / D. P.)