Na poziv učenika Zemunske gimnazije povodom tragičnih događaja u Osnovnoj školi na Vračaru, a potom i u okolini Mladenovca, patrijarh srpski g. Porfirije sudjelovao je 5. svibnja 2023. godine u zemunskom parku ispred crkve svetog arhanđela Gavrila na skupu pod nazivom ”Jedna minuta je malo”.

Uz više stotina učenika Zemunske gimnazije i okolnih škola, njihovih roditelja i profesora, susretu su prisustvovali i patrijarhovi vikarni episkopi toplički g. Petar i Novibrda gosp. Ilarion, starješina hrama svetog arhanđela Gavrila, protojerej Panajotis Karatasios i sveštenici zemunskih hramova. Umjesto uobičajene razdragane graje srednjoškolaca, u zemunskom parku se možda nikada ranije nije čula tako duboka sveštenička molitvena tišina i riječi Patrijarha, koje opominju:

”Siguran sam da nisam jedini koji osjeća veliki poraz i siguran sam da većina ljudi u našem narodu osjeća duboki sram, ne samo sram kao jednu od emocija, nego sram pred licem Božjim i sram pred autentičnim dostojanstvom nas ljudi.

Razlikujemo se po mnogočemu što nam je dio svakodnevnog života, ali ovih zadnjih dana, nakon tragedije koja je zadesila vaše vršnjake, a još nismo ni došli k sebi, jutros je krenulo najstrašnije zlo ponovno nam se cereći u lice.

A u danima u kojima se trebamo radovati, jer smo slavili Kristovo uskrsnuće, svi zajedno osjećamo najdublju tugu, koja opet nije samo tuga koja se može uokviriti u jednu minutu šutnje ili u tri dana žalosti.

Tuga je to u koju svi možemo uroniti ako najdubljom vjerom ne prionemo uz otajstvo Kristova uskrsnuća. To je tuga koja nas je učinila jednim, jer mi smo ubili sebe, jedan od nas je ubio nas, i koliko god to paradoksalno zvučalo, bojim se da je to samo vrh ledenog brijega.

I zato sam posebno tužan, a vjerujem da se i vi tako osjećate. Barem sam tako čuo od mnogih vaših vršnjaka.

Postoje najpovršniji mogući pokušaji da se objasni što nam se dogodilo, kako je moguće da naše dijete ubija našu djecu, i da mladić koji je jedan od nas nasumice ubija ljude, bez obzira na to tko je tko i tko je koje dobi.

Žalosni smo što se u svim tim analizama kao da se nastoji i pokušava zlouporabe te nevino prolivene krvi, jer logično je postaviti pitanje tko je odgovoran, ako hoćete, logično je postaviti pitanje tko je kriv.

No u tom pokušaju koji je svuda oko nas, od onih koji bi trebali najviše šutjeti i najviše zasukati rukave i da se učini nešto da se ovako nešto među nama nikada više ne dogodi, promijeniti nešto u našim međusobnim odnosima, oni optužuju jedni druge, okrivljuju jedni druge kao da naš život zavisi samo o drugima.

Svi ovisimo jedni o drugima, a svi mi stariji smo odgovorni za ovo što se dogodilo, odgovorni smo za vas, dužni smo vam i krivi smo vam.

Naravno, ni u kom slučaju ne izuzimam sebe, kao ni svoju braću koja nose mantiju, bez obzira na to koje mjesto zauzimaju u Crkvi. Siguran sam da sam mogao učiniti puno, puno više da budem bolji i da bih time što sam bio bolji pred Bogom, time što sam bio onakav kakav Bog želi da budem, bio bolji svima vama.

Tu prepoznajem jednu temeljnu grešku u sustavu na kojem je izgrađen današnji život, a nažalost i među nama.

Uspjeh, bezlični uspjeh postao je najvažnija tema. Sve su snage usmjerene na to da netko bude što uspješniji, a ne samo da se ne vodi računa o tome hoće li nekome spotaknuti nogu na putu k izgradnji svog uspjeha ili ga čak treba eliminirati. Uspjeh je biti ispred drugih. Bojim se da je to i civilizacija u kojoj živimo…”.

Na kraju je otpjevao Vaskršnji tropar, a pridružili su mu se svi prisutni, koji su potom otišli u hram da prinesu svijeću za svoju stradalu braću i sestre. ***

Ovo što sam dao je skraćena verzija Porfirijeve poruke mladima u Zemunu, i šire, dokle je ona stigla ili će stići. Treba dati u cijelosti tu poruku kao dokument vremena.

***

Ovdje se beseda može saslušati u cijelosti (na linku koji vodi do YouTube kanala TV HRAM):