Metropolit Pergama Ioannis Zizioulas preminuo je u četvrtak 2. siječnja u bolnici u Ateni, gdje je bio hospitaliziran zbog infekcije koronavirusom, izvještava Vatican News.

Ioannis Zizioulas, rođen 10. siječnja 1931., studirao je na sveučilištima u Solunu i Ateni, zatim na Ekumenskom institutu u Bosseyu. Doktorirao je s temom ”Jedinstvo Crkve u božanskoj Euharistiji i u biskupu tijekom prva tri stoljeća”. Završio je teološki studij na Sveučilištu Harvard. Bio je profesor dogmatske teologije na Sveučilištu u Edinburghu i sustavne teologije na sveučilištima u Glasgowu (1973.-1987.), Solunu (1984.-1998.), King’s Collegeu u Londonu, Sveučilištu Gregoriana u Rimu te u Ženevi. Godine 1986. izabran je za metropolita Pergama. Predstavljao je Carigradski patrijarhat u Mješovitom internacionalnom povjerenstvu za teološki dijalog između Katoličke Crkve i Pravoslavne Crkve.

Zizioulas je 10. siječnja napunio 92 godine. Bio je promicatelj ekumenizma. Prije četrdeset godina o. Yves Congar o njemu je govorio kao o ”jednom od najizvornijih i najtemeljitijih teologa našeg doba”. Među središnjim temama na katoličko-pravoslavnoj razini, Zizioulas se u nekoliko navrata bavio papinskim primatom, također u svjetlu onoga što je proizašlo iz Drugog vatikanskog koncila.

Podupirući jednakost između svakog biskupa svake mjesne Crkve, potvrdio je između ostaloga u jednom intervjuu da bi mogućnost ”prihvaćanja sveopćeg primata” pape bila prihvatljiva za pravoslavni svijet u sinodalnoj dimenziji prema kojoj ”rimski biskup ne bi trebao činiti ništa bez ostalih biskupa. Trebao bi se uvijek s njima savjetovati” čuvajući depositum fidei ”samo u zajedništvu s ostalim biskupima”.

Doprinos Laudato Si’

Papa Franjo je Ioannisa Zizioulasa pozvao da pridonese enciklici Laudato si’, a pergamski metropolit bio je među nazočnima 18. lipnja 2015. na tiskovnoj konferenciji na predstavljanju tog papinskog dokumenta. ”Ova enciklika je povijesni događaj”, prilika radosti i zadovoljstva za pravoslavne koji od 1989. godine pozivaju na žurnost rasprave o svemu stvorenome, rekao je tada metropolit.

”Ekološke implikacije u kršćanskom nauku o stvorenome često su ignorirane, a sve je stvoreno prožeto Bogom, a čovjek je svećenik stvorenoga, a ne njegov izrabljivač”, kazao je. Zatim se zadržao na pitanju urušavanja ispravnog odnosa čovjeka i svijeta, definirajući ga kao ”ekološki grijeh prema Bogu i bližnjemu danas i u budućnosti”.

Ekološka kriza, ekumenska prilika

Za Zizioulasa je ekološka kriza duhovni problem. ”U temelju ovog grijeha je potraga za individualnom srećom, pohlepa koja rađa socijalnu nepravdu. Tome se mora suprotstaviti ‘ekološki asketizam’, što je osjetljivost prema svim stvorenjima, budući da smo svi međusobno ovisni”, naglasio je tada. Za metropolita je ekološka kriza ekumenska prilika, poziv na jedinstvo u molitvi za okoliš, u obraćenju srca i načina života kako bi se poštivao svaki Božji dar: ”Na to mi odgovaramo ‘Amen’ iz dubine srca”.

Papa Franjo je citirao Zizioulasa, također i onda kada se volio našaliti na račun ekumenskog puta i teološke rasprave te bi u tom kontekstu rekao da će se teolozi složiti dan nakon sudnjeg dana (VN / IKA / D. P.).