Uoči praznika Gospodnjeg Preobraženja 18. avgusta 2022. godine usnula je u Gospodu shi-monahinja Makarija, igumanija manastira Sokolica na Kosovu i Metohiji.

Mati Makarija je bila jedna od najobrazovanijih monahinja Srpske Pravoslavne Crkve.

Rođena je 1940. godine u Stalaću – Srbija, kao Milica Obradović od oca Ličanina, a majke Slavonke. U Stalaću su se nastanili zbog očeve službe. Kao petogodišnjakinja Milica i njene tri sestre ostaju bez oca kojeg su, u dokazivanju svog skojevskog staža, bez razloga i optužnice, ubili partizani.

Odrasla je u Kovinu, a Fakultet prirodno-matematičkih nauka završila je u Beogradu gdje je magistrirala. Doktorirala je hemiju na Univerzitetu u Ljubljani. Iako je imala uspješnu naučnu karijeru te ponudu da radi za Inu, Milica je odlučila da se zamonaši što je, po ispunjenju jednogodišnjeg iskušeničkog staža, učinila u manastiru Ormilija u Grčkoj. Na monašenju je dobila ime Makarija. U Solunu je završila i Bogoslovski fakultet.

Po povratku u Srbiju Makarija odlazi u zapušteni srednjovjekovni manastir Sokolicu na Kosovu i Metohiji koji obnavlja i koji postaje česta adresa domaćem stanovništvu Srbima i Albancima, a također i mnogim poklonicima, turistima, predstavnicima diplomatskog kora, međunarodnim oružanim snagama…

Mati Makarija je imala nekoliko talenata. Govorila je nekoliko jezika i taj svoj talenat je koristila za prevode knjiga. Prevodila je sa grčkog/starogrčkog svetootačku literaturu.

Osim što je i sama ikonopisala i freskopisala mati je osnovala i ikonopisačku školu i radionicu u manastiru Sokolica. Ikone je izlagala u Beogradu, Frankfurtu, Čikagu…

Napisala je i nekoliko knjiga: ”Svetlonosac Danilo Krstić”, ”Manastir Sokolica – biser sa Kosova i Metohije”, ”Ljubav i oproštaj nisu samo reči nego život u Hristu”.

Mnogi pamte mati Makariju po zapisu: ”Pokajanje ubice našeg oca” u kojem je opisala susret s ubicom svoga oca i svome oprostu. Taj zapis predstavlja jedno od najljepših svjedočenja žive vjere.

O susretu s ubicom svoga oca, njegovom pokajanju, ali i njenom praštanju, slušala sam mati Makariju 2005. godine na jednom ekumenskom susretu. Nakon što smo je saslušali tražili smo pauzu jer je od emocija koje je ta priča izazvala među učesnicima, nastao muk.

Mati Makarija je svoje znanje i obrazovanost, a ja bih rekla i hrabrost, koristila da pomogne drugima. Tako je učinila 2004. godine kada joj je javljeno da su monahinje manastira Devič u opasnosti. Nije se dvoumila nego se popela na tenk KFOR-a da skrene pažnju, odnosno zamoli za pomoć u spašavanju sestrinstva. Uspjela je. Ostala je priča da su je visoki dužnosnici francuskog KFOR-a, a koji su ordinirali na tom dijelu Kosova, od milja prozvali – general.

Emotivnom porukom, a koja najbolje oslikava mati Makariju, oprostile su se od nje monahinje manastira Brnjak: ”Neponovljiv lik, stroga i meka… Ona je bila samo tamo gde se retko ko usuđivao! Neka te Gospod primi, biseru sokolički i kosovski, britka i rečita, uvek istinita!”

Mati Makarija je sahranjena u manastiru Sokolica u najužem krugu svoje manastirske obitelji što je bila njena želja. Opijelo je služio episkop raško-prizrenski i kosovski Teodosije.

S pravednima upokoji mati Makariju Hriste Bože i daruj joj vječni pokoj!