Bonaventura Duda (1924-2017) franjevac, bibličar, teolog, promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila, profesor i propovjednik bješe obdaren obrazovanjem, dobrotom i duhovnošću.

***

Ponavljamo, tek smo na početku uskrsne vjere. U svjetlu Duhova prva će Crkva produbljivati sav uskrsni misterij. Ona ga, kako svjedoče spisi Novoga zavjeta, ne doživljava samo kao prošlost, ukoliko je Krist ”u ono vrijeme” uskrsnuo. Ne doživljava ga niti samo kao budućnost, ukoliko ćemo i mi ”u posljednji dan svijeta” doživjeti s Kristom svoje uskrsnuće tijela. Ta je vjera zapisana već u najstarijem spisu Novoga zavjeta, u Poslanici Solunjanima (1 Sol 4, 14-18).

Kristov uskrs za prve je kršćane nadasve živa aktualnost koja prožima i našu sadašnjost. U tom smislu nadasve je važna riječ nebeskih bića u Lukinu izvještaju: ”Što tražite Živoga među mrtvima?” Uskrsli je, dakle po Luki, prvenstveno Živi (usp. Lk 24, 5.23; Dj 1,3; 23, 7-10; 25, 19).

Lukinu će misao do kraja provesti sv. Pavao. Mi smo zajedničari Krista uskrsloga koji i sada živi – i živi i u nama. Bar bi tako trebalo biti jer, po Pavlu, naša suuskrslost s Kristom jest i zbilja i obveza.

Novo, uskrsom uspostavljeno stanje Krista kao Živoga – s kojim smo otajstveno, ali zbiljski krstom združeni – uzrokom je (i obvezom) nove strukture našega postojanja. Stoga i mi trebamo da ”hodimo u novosti života” (Rim 6,4) te živimo kao novi ljudi.

Taj se novi život definira tako da odsele i mi – kao što Krist nakon svog uskrsa ”živi Bogu” (6,10) – živimo ”Bogu u Kristu Isusu” (Kol 3,3). Pavla, dakle, Kristov uskrs – i uskrsom uspostavljeno stanje – nadasve zanima u funkciji našega preobražaja: ”da i oni koji žive, ne žive više sebi, nego njemu koji za njih umrije i uslrsnu” (2 Kor 5,15).

No, ne smijemo previdjeti u svim je svojim uskrsnim stavcima Pavao živo svjestan da je nerazdvojiv kristovski dvočlan – kako to navijesti uskrsni anđeo ženama – Raspeti-Uskrsli. Stoga je od našega zemaljskog uskrsovanja s Kristom nerazdvojiva združenost s njegovim križem i smrću. Treba, dakle, da ”uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje” (2 Kor 4,10). Samo se tako obistinjuje, po Pavlu, najviši ideal kršćanskoga života: ”S Kristom sam raspet: živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist” (Gal 2,19-20).

Uskrs treba, dakle, biti naša sadašnjost jer će istom tako postati i naša budućnost (2 Kor, 14-15).

Iz knjige ”Sijač je Sin Božji”, KS, 1989., str. 145-146.