Izak Sirijski ili Izak iz Ninive (c.613.-c.700.) bio je biskup i teolog Istočne sirijske crkve. Zbog njegovih tekstova o kršćanskom misticizmu, tj. o ljubavi, milosti i o Duhu Svetom, štovan je u različitim kršćanskim tradicijama, posebice u pravoslavnoj. Njegov je blagdan, zajedno s teologom i himnografom iz 4. stoljeća, svetim Efremom Sirijcem, 28. siječnja.
***
Kada je osoba dostigla ljubav? Kada smatra da su sva ljudska bića dobra i nijedna stvorena stvar joj se ne čini nečistom ili okaljanom. Tada je osoba uistinu čista srca i puna ljubavi.
Ljubav je slađa od života. Još slađe, slađe od meda i saća, svijest je o Bogu odakle se ljubav rađa.
Srce koje ljubi u plamenu je za cijelo stvorenje, za čovječanstvo, za ptice, za životinje, za demone i za sve što postoji. Misleći na njih, oči milosrdne osobe obilno izlijevaju suze. Snažna i žestoko milosrđe koje obuzima srce takve osobe, čini njezino srce poniznim. Ponizan čovjek, pak, ne može podnijeti čuti ili vidjeti ni najmanju ozljedu ili tugu u ma kojem stvorenju. Iz tog razloga on neprestance moli u suzama čak i za nerazumne zvijeri, za neprijatelje istine i za one koji mu nanosi štetu, da budu zaštićeni i prime milost. Jer veliko suosjećanje bez mjere gori u srcu nalik Bogu.
Kad pronađemo ljubav, jedemo nebeski kruh i postajemo jaki bez truda i muke. Nebeski kruh je Krist, koji je sišao s neba i dao život svijetu. Ovo je hrana anđela. Osoba koja je pronašla ljubav, jede i pije Krista svaki dan i svaki sat te time postaje besmrtnom… Kad čujemo Isusa kako govori: “Jest ćete i piti za stolom moga kraljevstva”, što mislimo da ćemo jesti, ako ne ljubav? Ljubav, a ne hrana i piće, dovoljna je da hrani osobu. Ovo je vino “koje veseli srce”. Blago onom koji jede od ovog vina! Razvratni ljudi pili su ovo vino i postali čedni; grešnici su ga popili i zaboravili staze spoticanja; pijanci su popili ovo vino i postali isposnicima; bogati su ga pili i poželjeli siromaštvo, siromašni su ga pili i obogatili se nadom; bolesni su ga popili i ojačali; neučeni su ga uzeli i postali mudrima.
Osoba koja živi u ljubavi, žanje plod života od Boga te još na ovom svijetu udiše zrak uskrsnuća. U ljubavi je Bog stvorio svijet; u ljubavi će ga Bog dovesti do čudesnoga preobraženog stanja i u ljubavi će svijet biti progutan u velikom otajstvu Onoga koji je sve čini iz ljubavi; u ljubavi će konačno biti obuhvaćeno sve stvorenje i cijeli proces stvaranja.
Sebastian Brock, Isaac of Nineveh (Isaac the Syrian), 1995.
(Priredila: Jadranka Brnčić)
