Polazišta Katolištvo Pravoslavlje Protestantizam U dijalogu Zajedništvo Pravednost Mir Ekologija Kultura
o nama | kontakt | 28. 11. 2022.
Prijava

Umro nadbiskup Desmond Tutu

Autor: Ekumena

Dan poslije Božića, 26. prosinca 2021. u Cape Townu je od posljedica raka prostate u devedesetoj godini života umro Desmond Mpilo Tutu, južnoafrički anglikanski biskup i teolog poznat kao borac protiv apartheida i kao dobitnik Nobelove nagrade za mir (1984.) zbog njegove borbe za ljudska prava.

Nakon što je predsjednik Frederik Willem de Klerk 1990. pustio aktivista protiv apartheida Nelsona Mandelu iz zatvora te otpočeo pregovore o okončanju apartheida i uvođenju multi-rasne demokracije, Tutu je pomogao kao posrednik između suparničkih crnačkih frakcija.

Promicao je rasno pomirenje između zajednica u Južnoj Africi, vjerujući da većina crnaca u osnovi želi živjeti u skladu s bijelcima, iako je naglasio da će pomirenje biti moguće samo među jednakima, odnosno nakon što crnci dobiju puna građanska prava.

Tutu je bio predan nenasilnom aktivizmu, a u svojim govorima je bio oprezan da nikada ne prijeti ili podržava nasilje, čak i kada je upozoravao da je to vjerojatan ishod vladine politike.

Sebe je opisao kao ”čovjeka mira”, ne kao pacifista jer je, primjerice, smatrao da je nasilje bilo prijeko potrebno kako bi se zaustavio nacizam.

Nakon što su opći izbori 1994. rezultirali koalicijskom vladom na čelu s Mandelom, nadbiskup Tutu je izabran za predsjedavajućeg Povjerenstva za istinu i pomirenje koje je istraživalo kršenja ljudskih prava u prošlosti što su ih počinile grupe i za i protiv apartheida.

Tutu je putovao diljem svijeta te govorio o širokom rasponu tema, među kojima su izraelsko-palestinski sukob, protivljenje ratu u Iraku, protivljenje smrtnoj kazni, kritika tadašnjih južnoafričkih predsjednika. Branio je pravo na građansku neposlušnost, odnosno pravo na suprotstavljanje autoritetu ako ga se smatra nepravednim.

Tutuova politika izvire izravno i neizbježno iz njegovog kršćanstva. Smatrao je da je dužnost kršćana suprotstaviti se nepravednim zakonima, i da ne može biti odvajanja između vjerskog i političkog baš kao što – prema anglikanskoj teologiji – nema razdvajanja između duhovnog i svjetovnog. Međutim, smatrao je da bi vjerski vođe poput njega trebali ostati izvan stranačke politike.

Kada je držao javne molitve, uz žrtve sustava uvijek je spominjao one koji su podržavali apartheid, poput političara i policije, naglašavajući svoje stajalište da su svi ljudi djeca Božja te se zalagao za praštanje i pomirenje.

Nadbiskup Cape Towna, što je najviši položaj u anglikanskoj hijerarhiji Južne Afrike, postao je 1986. Obnašajući tu funkciju, Tutu se oslanjao na tradicionalni afrički običaj usvajajući model vodstva za izgradnju konsenzusa, nastojeći osigurati da suparničke skupine u Crkvi postignu kompromis.

Osigurao je odobrenje za ređenje svećenica u Anglikanskoj Crkvi, usporedivši isključenje žena s položaja s isključivim sustavom apartheida. Također je imenovao homoseksualne svećenike na visoke položaje i općenito se zalagao za prava homoseksualaca.

Nadbiskup Tutu je odbacio ideju da je bilo koja posebna varijanta teologije univerzalno primjenjiva, umjesto toga tvrdeći da sva shvaćanja Boga moraju biti ”kontekstualna” u odnosu na društveno-kulturne uvjete u kojima su postojala.

Bio je zagovornik i crnačke teologije i afričke teologije, tražeći načine da spoji dvije škole kršćanske teološke misli.

Prema stavovima Tutua, afričko kršćanstvo postavlja dva glavna pitanja: kako odmijeniti uvezene kršćanske izraze vjere nečim autentično afričkim i kako osloboditi ljude iz ropstva.

Njegovo tijelo će biti sahranjeno 1. siječnja 2022. A s njim zacijelo i određen karizmatični model kršćanskoga političkog aktivizma. (J. B.)

 

Objavljeno u: Anglikanci, Pravednost, Svijet
Oznake:

Uvodnik

  • U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom
    Prateći moskovsko-carigradske posredne i otvorene sukobe počele su mi se po glavi motati ideje poput angažiranja posrednika ili čak crkvene inačice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Posrednici bi mogli biti, primjerice, teolozi koji su čak doktorirali na grčkim učilištima, a visoko kotiraju u Moskvi. Takvih je vladika do invazije koronavirusa bilo i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, […]
impressum | kontakt | etički kodeks | pravila prenošenja | donacije i sponzorstva