Papa emeritus Benedikt XVI. preminuo je u subotu 31. prosinca u 9:34 u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

“S tugom vas obavještavam da je papa emeritus Benedikt XVI. preminuo danas u 9:34 u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu”, navodi se u izjavi ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice Mattea Brunija.

Od ponedjeljka ujutro 2. siječnja 2023. tijelo pape emeritusa Benedikta XVI. bit će u bazilici Svetog Petra u Vatikanu kako bi se vjernici mogli oprostiti, izvijestio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Pogreb Benedikta XVI., prema riječima ravnatelja Brunija, trebao bi biti u četvrtak 5. siječnja 2023. u 9:30 na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Obred će prevoditi papa Franjo.

Da je krhko zdravlje umirovljenog pape kritično narušeno doznalo se tek iz riječi pape Frane na redovitoj Općoj audijenciji u srijedu 28. prosinca. Potkraj pozdrava nazočnim hodočasnicima papa Franjo je, mimo prethodno zapisanih riječi, dodao neočekivano i poziv na “osobitu molitvu za emeritiranog papu Benedikta koji u tišini podržava Crkvu”. Treba ga se “sjetiti, jer je veoma bolestan, moleći Gospodina da ga tješi i podrži u tom svjedočenju ljubavi za Crkvu sve do kraja.”

Vatikanski portal Vatican News komentirao je tada da “tih malo riječi pape Frane daju razumjeti da je osjetljivo zdravstveno stanje Benedikta, koji je 16 travnja navršio 95 godina.”

ŽIVOTOPIS BENEDIKTA XVI

Papa Benedikt XVI (Joseph Ratzinger) rođen je 16-IV-1927 u Marktlu na Innu nedaleko od Passaua, u Bavarskoj blizu austrijske granice.

Roditelji su mu bili seljačkog podrijetla, otac je bio policijski (žandarmerijski) službenik pa povjerenik, ali je odbio ući u Nacionalnu socijalističku njemačku radničku partiju kancelara Adolfa Hitlera, što ga je stajalo šikaniranja i premještaja. Zbog ekonomskih i idejnih razloga otac je neko vrijeme bio učitelj sinovima, Josephu i starijem Georgu, koji je također postao svećenikom. Ratzinger se rano opredijelio za sjemenište, te je kao sjemeništarac bio pošteđen redovite vojne službe u Velikom Njemačkom Reichu, osim što je u sklopu teritorijalne obrane bio u protuzračnoj obrani BMW-a. Nakon rata je studirao teologiju i filozofiju na Sveučilištu u Münchenu, te u Friesingu.

Za svećenika je zaređen 1951.

Status slobodnog docenta teologije postignuo je 1957, a kardinal Frings ga je poveo kao perita (teološkog stručnjaka savjetnika) na Drugi vatikanski koncil 1962-1965, gdje je dospio na glas zajedno sa skupinom inih mladih teologa.

Za redovitog profesora dogmatike i povijesti dogmi na Sveučilištu u Regensburgu izabran je 1969, te je bio prorektor Sveučilišta. Predavao je teologiju također u Friesingu, Bonnu, Münsteru i Tübingenu.

Papa Pavao VI imenovao ga je nadbiskupom Münchena i Freisinga 25-III-1977, a 27-VI iste godine ga je imenovao kardinalom. Papa Ivan Pavao II ga je 25 studenoga 1981 imenovao prefektom (pročelnikom) Kongregacije za nauk vjere, nakon umirovljenja kardinala Franje Šepera. Ratzinger je na toj dužnosti glavnoga papina čuvara pravovjerja ostao sve do smrti svoga prethodnika na papinskom prijestolju. Bio je i predsjednik Papinskoga biblijskog povjerenstva te Papinskoga međunarodnoga teološkog povjerenstva. Glavni je autor novog Katekizma Katoličke crkve. Još 2002 je podnio ostavku Ivanu Pavlu II jer je navršio 75 godina, ali prethodni papa tu ostavku nije prihvatio sve do svoje smrti.

Od 2002. bio je dekan Kardinalskog zbora.

Izabran je za papu 19.4.2005. Odrekao se te dužnosti 28.2.2013.

(VN / IKA / J. L. / D. P.)