Hezihije (latinski Hesychius), biskup u Saloni, djelovao početkom 5. stoljeća. O njegovu ugledu kao i o važnosti salonitanske crkve, čiju gradnju je dovršio, svjedoči opsežna Hezihijeva korespondencija s crkvenim ličnostima Istoka i Zapada, primjerice s Ivanom Zlatoustim ili Augustinom.
***
Budući da sve misli u srce ulaze u obliku kakve mentalne slike iz osjetilnog iskustva, blaženo svjetlo Božjeg lica prosvijetlit će naše srce samo kad se ono potpuno oslobodi svih osjetilnih dojmova.
Jer ta se svjetlost očituje pročišćenom duhu upravo u onom stupnju u kojem je on ispražnjen od svih nagomilanih utisaka i pojmova.
Kao što neohlađeni ugljen može izazvati vatru, tako i Bog, koji po misteriju obitava u našem srcu, može zapaliti naš duh kontemplacijom kao plamen voštanicu kad nam se srce nađe čisto od izvanjskih poticaja, smireno i zaštićeno pažnjom uma.
Srce koje je tihovanjem pronašlo mir, ugledat će visine i dubine mudrosti, i uho utihnuloga uma, čut će neizreciva čudesa Božja.
***
Knjiga mističkih poglavlja, prev. Slobodan Stamatović, Naklada Jesenki i Turk, Zagreb, 2005., str. 91-92.