Richard Rorh (1943.) franjevac, utemeljitelj Centra za akciju i kontemplaciju (New Mexico), učitelj i autor brojnih knjiga o duhovnosti.

 ***

Prije dvije tisuće godina Bog se utjelovio u čovjeku, u Isusu, ali to nije bilo prvo Božje utjelovljenje u stvorenju. Bog se, prema priči o stvaranju (Postanak 1,3-25), prvo i prvobitno utjelovio kroz svjetlost, vodu, zemlju, sunce, mjesec, zvijezde, biljke, drveće, voće, ptice, zmije, stoku, ribe, i “sve vrste divljih zvijeri”.

To je bio ”Kozmički Krist” kroz kojeg nam je Bog dao spoznati tajnu svojega nauma, skriveni plan otkriven u Kristu da se provede punina vremena (usp. Efežanima 1,9). Krist je Isusova titula za svrhu njegovog života.

Čini se da je sve stvorenje poslušno svojoj sudbini, bivajući ono za što je stvoreno. Ne bi li bilo naše posljednje i najveće poniženje kada bismo jednog dana shvatili da su se sva druga stvorenja pokorila svojoj sudbini s vrstom poniznosti i povjerljivom predajom? Sva, osim nas.

Samo se mi ljudi odupiremo ”velikom činu rađanja” (usp. Rimljanima 8,22) te često radije biramo smrt za sebe i za mnoge druge. Odupiremo se i niječemo naše vlastito utjelovljenje kao jedno od očitovanja živućega i umirućega Boga.

Kada mogu stajati u tom otajstvu (ne znajući i ne tražeći da znam), kada ne trebam razdvajati, mrziti, odbacivati, odbaciti ono što ne mogu objasniti ili razumjeti, kada mogu radikalno prihvatiti da ”ja sam ono što jesam ono što jesam”, tada počinjem stajati u božanskoj slobodi (Galaćanima 5,1).

Da bismo se konačno predali iscjeljenju, u nama se moraju otvoriti tri prostora – i to sve u isto vrijeme: naša tvrdoglava glava, naše zatvoreno srce i naše obrambeno tijelo.

To je sažeti rad duhovnosti – i to je doista rad. Vjera je jedno od najcjelovitijih i najslobodnijih radnji koje čovjek može izvesti kakva vodi do tako široke i duboke percepcije svjetlosti.

Isus je rekao da smo i mi svjetlo svijeta (Matej 5,14), kao i što je rekao o sebi (Ivan 8,12). Čudno, vidimo svjetlo u njemu, ali ga ne oponašamo u tome da vidimo isto svjetlo u sebi. Takvo blistavo viđenje sasvim je suprotno od zatvorenoga uma, mrtvoga srca i obrambenoga tijela.

Duhovnost žive ljudi koji prolaze kroz pakao i izlaze iz njega prosvijetljeni.

Bog često ne daje puno odgovora, već nam trajno govori tko smo. Bog nas samo stalno poziva na ono mjesto gdje je ljubav živa i gdje je On ljubav.

Richard Rohr, Radical Grace (1995.)