Čovjek je sam po sebi jedna velika neiscrpnost. On je i kruna Božje kreacije. Biljni svijet mu je dan od Gospoda da bi se uljepšao život na Zemlji i da bi vidao i liječio čovjekove rane.

S pozicije jedne upravne pravnice, o ljekovitim biljkama za mene je moguće govoriti jedino kao laik, ali kao netko s ljubavlju za čovjeka i sa zanesenošću biljnim svijetom.

Ta zanesenost odlazi daleko u djetinjstvo i odrastanje u podsljemenskoj zoni mog zagrebačkog brijega. Mirisi i cvjetovi koji su oplemenjivali moje biće. Gospod nas ponekad izmakne iz prostora odrastanja u neke nove prostore.

Možda da bismo bolje razumjeli one prostore i biljni svijet tih prostora s kojih dolazimo, a istovremeno da bismo upijali u sebe neke nove vrste i cvjetove koji su našim očima nekad bili daleki i strani. Tim putem širimo vidike i razumijevanje za svu tvorevinu – naravno, pod pretpostavkom otvorenosti uma, duše i srca.

Ljudi se od pamtivijeka liječe biljkama. Nama su daleke i manje poznate egipatske, kineske ili možda medicine s Anda, ali puno bliže one s mediteranskog područja.

Danas, razmjenom informacija putem digitalnih mreža lakše i brže dolazimo do informacija, ali i razmjena dobara je puno brža i lakša pa će, primjerice, đumbir i kurkuma u korjenastom obliku puno lakše stići do nas.

Kad zakašljemo vrlo lako ćemo posegnuti za kaduljom, bijelim sljezom i lovorom. Neven će blagotvorno djelovati na našu kožu. Lavanda će nas umirivati i otvarati nozdrve.

Ljudi su nekim biljkama davali i posebno lijepe nazive kao što je u hrvatskom jeziku Gospina trava za koju i znanost potvrđuje ljekovitost. Može li biti ljepšeg naziva od samog spomena na Majku Božju odnosno Gospu?

Meni posebno lijepo bude kad se na Ivanjdan pletu vjenčići koji krase glave mladih djevojaka. Dođu nam kao planinske vile. Magično zanesene, protoslavenske ljepote. San je to. Duboki san u nepreglednim livadama i pašnjacima engleskih dolina u solidarnosti s tvorevinom… kako to kaže veliki teolog Rowan Williams.

Poznati odjeljak u Matijinom evanđelju govori o ljiljanima u polju. Njihovoj bezbrižnosti i ljepoti. Taj dio moja sanjarska priroda vrlo lako zamišlja, ali teško sprovodi u djelo. Teško se odaje duh potpunoj bezbrižnosti jer se istovremeno mora boriti sa svojom grešnošću.

Izmiješanost bola i tuge s jedne strane i djetinje radosti s druge. Baš kao u soul pjesmama Arethe Franklin.

A, trebalo bi se prepustiti duhu bezbrižnosti jer svi smo na Zemlji u jednom hodu, dvigu, kretanju k Vječnosti. Kao na pokloničkim putovanjima, onima koja poput ljekovitog bilja vidaju sve naše rane.