Aurelije Augustin (354-430) antički kršćanski biskup (Hippona, Sjeverna Afrika) i mislilac čija je misao znatno utjecala i prožela zapadnu filozofiju i kršćansku teologiju. Ispovijesti (Confessiones), što ih je napisao između 379. i 401. godine, njegova je duhovna autobiografija (novi žanr u kršćanskoj literaturi) u kojoj slobodno iznosi svoja razmišljanja o vlastitom životu i o božanskoj providnosti.

***

Što mi je sada jasno i očevidno, to je da ne postoji ni budućnost niti prošlost te da se ne može s pravom reći: ”Tri su vremena: prošlo, sadašnje i buduće”, nego da bi se pravom moglo reći: ”Tri su vremena: sadašnje u prošlosti, sadašnje u sadašnjosti i sadašnje u budućnosti”. Ona su, naime, sva u mojoj duši i drugdje ih ne nalazim: sadašnjost u prošlosti je pamćenje, sadašnjost u sadašnjosti je promatranje, a sadašnjost u budućnosti očekivanje.

Kriva je upotreba ušla u običaj pa govorimo: ”Tri su vremena: prošlo, sadašnje i buduće”. Neka se tako govori, samo neka se razumije što se kaže. Ima ionako malo stvari koje se ispravno govore.

Vrijeme nije ništa drugo do rastezanje, ali čega, ne znam. Bilo bi čudno kad to ne bi bilo rastezanje same duše.

U tebi, dušo moja, mjerim vrijeme. Nemoj mi protusloviti: tako je!. Nemoj sebe zaglušivati mnoštvom svojih percepcija i dojmova!

Ti si moja utjeha,, Bože, ti si moj Otac vječni. Ja sam se rasuo u vremena kojima ne znam reda. Moje se misli, najdublja nutrina moje duše, razdiru u burnim promjenama sve dok se ne izlijem u Tebe, očišćen i rastopljen vatrom Tvoje ljubavi.

***

Iz: Ispovijesti, preveo Stjepan Hosu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1983, str. 268s.