Povodom smrti muftije Ševka ef. Omerbašića umirovljeni požeški biskup i predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za odnos sa Židovima i muslimanima Antun Škvorčević uputio je u četvrtak, 31. listopada, muftiji akademiku Azizu ef. Hasanoviću sažalnicu, koju prenosimo u cijelosti.

”Zajedno s članovima Hrvatske biskupske konferencije, predvođenih predsjednikom mons. Draženom Kutlešom, s tugom u srcu primio sam vijest da je preminuo cijenjeni muftija Ševko efendija Omerbašić te upućujem Vama, njegovoj poštovanoj obitelji i svim vjernicima Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj izraze dubokog suosjećanja.

Odlaskom muftije Omerbašića s ovoga svijeta završava jedna povijest izgradnje međuljudskih i međuvjerskih odnosa u Hrvatskoj, koja je u njemu imala snažnog promicatelja, kako u vrijeme komunističke vladavine, tako nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Katolička Crkva u Hrvatskoj pamti muftiju Omerbašića kao prvog čovjeka Islamske zajednice u Hrvatskoj posebne otvorenosti u ustrajnom nastojanju oko povezanosti dviju vjerskih zajednica, od njegova dolaska u Zagreb 1975. godine pa do smrti. Nadahnuće za to djelovanje pronalazio je u Kur’anu Časnom i naučavanju II. vatikanskog sabora, polazeći od onoga što je zajedničko tim vjerskim zajednicama.

U tom smislu osobitu snagu imali su njegovi govori na programima proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. godine. Zajedno s katolicima zastupao je mišljenje da vjerske razlike ne smiju biti razlogom podjela ili sukoba, nego međusobnog obogaćenja i poticaj na poštovanje i suradnju. Taj stav očitovao je sa svom jasnoćom i u vrijeme Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini, kada je svojim mudrim vodstvom zastupao kako muslimani trebaju braniti hrvatsku slobodu, žaleći zbog sukoba Hrvata i muslimana u Bosni i Hercegovini i razvijajući karitativno djelovanje u prilog brojnih prognanika i izbjeglica.

Ostao mi je u dragom spomenu naš posljednji susret u Hotelu ‘Westin’ na Međunarodnoj konferenciji ‘Ljudsko bratstvo – temelj mira i sigurnosti u svijetu’ (4. i 5. veljače 2020.), gdje smo si nakon određenog vremena mogli stisnuti ruku i podsjetiti se na sve ono što smo zajednički gradili.

Njegovo preseljenje na Ahiret prigoda je da mu u ime Katoličke Crkve u Hrvatskoj zahvalimo za hrabrost i nepokolebljivost u nastojanjima oko povezanosti, razumijevanja i zajedničkog promicanja vrijednosti koje su nam zajedničke, za dobro zajedničke nam Domovine. Udijelio mu Uzoriti Stvoritelj puninu onoga što je na zemlji vjerovao i za što se svesrdno zauzimao.

Uz izraze osobitog suosjećajnog poštovanja”, napisao je u sažalnici biskup Škvorčević.

***

Nakon kratke bolesti, u srijedu navečer je na ahiret preselio muftija Ševko ef. Omerbašić. Teško je pronaći riječi kojima bi se mogao opisati značaj i doprinos muftije Ševke ef. Omerbašića razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj i društva u cjelini i zato njegov odlazak ostavlja veliku prazninu. Sigurno je da je trag koji je ostavio neizbrisiv i pamtit ćemo ga kao vođu na putu dobra, nepokolebljivog borca za prava i pravičnost, neumornog u pomaganju potrebitima, dragog i brižnog muallima i profesora.

Muftija Ševko ef. Omerbašić rođen je 9.6.1945. godine u Ustikolini, Bosna i Hercegovina od majke Esme (Imamović) i oca Derve kao prvo od četvero djece u obitelji. Nakon završena četiri razreda osnovne škole, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu koja je u to vrijeme trajala osam godina i istu završava 1964. Od 1964. do 1969. godine je bio imam u Rudom i Ustikolini odakle odlazi na studij u Libiju, Sveučilište u Bengaziju gdje 1974. završava Fakultet za arapski jezik i islamske znanosti.

Od 8.5.1975. pa do umirovljenja 2012. godine radi u Zagrebu gdje je obnašao dužnosti glavnog imama, a potom muftije i prvog predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj (do 1994. godine i za Sloveniju). Neizmjeran doprinos dao je razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, njene infrastrukture i otvaranja džemata te organizacije rada i djelovanja Zajednice.

Poseban doprinos dao je u izgradnji Zagrebačke džamije te je i najzaslužniji za njenu izgradnju i otvaranje. Bio je član Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Veliki doprinos dao je priznanju Republike Hrvatske nakon osamostaljenja za što je primio i državno odlikovanje. Za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu dao je veliki doprinos u zbrinjavanju izbjeglica i dostavljanju humanitarne pomoći. Autor je brojnih članaka i knjiga te je sudionik brojnih znanstvenih simpozija, konferencija i susreta.

U ime Islamske zajednice u Hrvatskoj izražava se sućut supruzi Emini, djeci Harunu i Tariku s obiteljima. Redakcija Ekumene se pridružuje izraima sućuti. (HBK / IKA / IZ / D. P.)