Marie-Madaleine Davy (1903-1998) povjesničarka, filozofkinja, pjesnikinja, stručnjakinja za srednjovjekovnu teologiju misticizma i autorica brojnih knjiga, u nas je poznata kao urednica zbornika  Encyclopédie des mystiques, prevedena na hrvatski (Enciklopedija mistika 1 i 2, 1990.).

***

Poduka pustinje događa se u trajnoj, ustrajnoj vježbi nutarnjeg čišćenja kakvo dovodi do trajnoga pounutrenja. Ovo pounutrenje, pak, dovodi do otkrića vlastite nutarnje pustinje, pustinje vlastita dna. Ostajući odano u pustinji, u tišini, učenik će sve više moći izlaziti van iz sebe, s to više slobode što je manje zaokupljen sobom. Postajući kadar ljubiti po mjeri svojega nenavezivanja, bit će ispunjen milosrđem otvorenim za drugoga.

Pounutrena pustinja usporediva je s nutarnjom ćelijom u kojoj čovjek biva podučen u tajnosti.

Stanovnik nutarnje pustinje, dakle, neka se drži u stanju slušanja, neka prihvati kopati svoj bunar u nutarnjoj tišini. Skriveno otajstvo će se postupno otkrivati.

Odnos s Apsolutnim područje je samoće u kojoj ljudski glasovi bivaju stišani. Učenik više ne razmišlja o sebi ili o drugima, čak niti o Bogu, nego prebiva u Njemu.

Takav učenik više ne govori o Bogu, pa čak niti Bogu. Šuti u oceanu neizrecivosti.

***

Marie-Madeleine Davy, Le désert intérieur, Albin Michel, Paris, 1983, str.135-136. Foto: Jadranka Brnčić