Mansur al-Hallaj (c. 858-922) perzijski mistik, pjesnik i učitelj

***

Voljeh te dvjema ljubavima:

sebičnom ljubavlju i ljubavlju Tebe dostojnom.

Ljubavlju sebičnom zanesoh se Tobom,

isključujući sve ostalo.

Ali u ljubavi Tebe dostojnoj

Ti podiže koprene da bih Te mogao vidjeti.

Ipak pohvala nije moja u ovome ili onome,

nego je pohvala Tvoja i u ovome i u onome.

***

Tajna ti je razotkrivena, što je dugo od tebe bila skrivena;

zasjala je zvijezda kojoj si bio mrak.

Ti si koprena koja tvojemu srcu skriva tajnu Njegova misterija;

jer bez tebe, pečat nikada ne bi bio stavljen u tvoje srce

lišavajuće te vizije Boga.

Ako se udaljiš od svojega srca, On će Sebe smjestiti tamo,

i Njegov šator raširit će se nad planinom

dobro čuvane objave.

I počet će pripovijedanje čije slušanje ne može zamoriti

i čija će proza i poezija postati poželjne.

***

Seyyed Hossein Nasr, ”Živi sufizam”, prev. Edin Kukavica i Enes Karić, Nučnoistraživački instiut ”Ibn Sina”, Sarajevo, 2004, str. 101. 259-260.