Ibn al-Arabi (1165-1240) smatra se najvećim sufijskim učiteljem. Njegovo metafizičko učenje sačuvano u djelima ”Objava iz Meke” i ”Drago kamenje mudrosti”, svojom je dubinom utjecalo na mnoge kasnije mislioce i mistike. 

***

Savršen čovjek je savršena slika Boga i sadrži u sebi sve svari.

Bog je zapravo stvorio čovjeka po svojoj slici, ali se on treba roditi drugi put da bi potpun shvatio svoju bitnu jednost s božanskim bićem koje ga je stvorilo.

Postati savršen i potpun predstavlja vezu između Tvorca i stvorenih stvari.

On u sebi sjedinjuje oblik Boga i oblik svemira. Jedino on otkriva božansku bit sa svim njezinim Imenima i Svojstvima. On je zrcalo kojim se Bog otkriva samom Sebi i, otuda krajnji uzrok stvaranja.

Posrednik između Boga i svijeta, savršen čovjek, dakle, ima dvostruku ulogu: sveobuhvatni oblik božanskih Svojstva, on hvata sliku Boga i odašilje je: postao je, u punom smislu izraza, svjedokom Boga.

Savršen čovjek samo je onaj koji ostvaruje to svjedočenje. Stoga je on posrednik: i učenik koji je Put prošao dotle da umre u sebi da bi se izgubio u onome koji epanifizira božansko.

Najpotpunije mjesto božanskoga zračenja na zemlji, savršeni čovjek, srce je svijeta jer se u njemu odražava sveopća duhovna bit čovjekova.

***

Eva de Vitray-Meyerovitch, Antologija sufijskih tekstova, prev. Mirjana Dobrović, Naprijed, Zagreb, 1988, str. 299-300.