Nicolas Herman, odnosno Brat Laurent od Uskrsnuća (oko 1614 -1691),bio je brat laik karmelićana iz Lorraine poznat po zbirci pisama i razgovora objavljenih nakon njegove smrti. U tim spisima on prepričava svoja duhovna iskustva, u potpunosti usredotočena na praksu Božje prisutnosti.

***

Nije potrebno imati velike stvari za raditi:

prevrćem svoj mali omlet u tavi iz ljubavi prema Bogu;
kada je gotov, ako nemam što drugo raditi, prostrem se na zemlju
i klanjam se mom Bogu od kojeg mi je došla milost da napravim omlet, nakon čega ustanem sretniji od kralja.

Kad ne mogu ništa drugo, dovoljno mi je da podignem grudu
zemlje iz ljubavi prema Bogu.

Tražimo metode kako bismo naučili voljeti Boga.

Želimo to postići kroz ne znam koliko različitih praksi.

Mučimo se ne bismo li boravili u Božjoj prisutnosti
brojnim sredstvima.

Nije li puno kraće i mnogo izravnije sve činiti
iz ljubavi prema Bogu, služiti se svim, i najmanjim djelima
da mu ju pokažemo i održimo njegovu prisutnost u nama
u razmjeni našega srca s njim?

Ne treba ništa posebno činiti, dovoljno je da sve što činimo,
činimo jednostavno i lijepo.

Stvoreni smo samo za Boga, pa stoga nema ničega lošešga
u tome da napustimo sebe i bavimo se Njime.

U Njemu ćemo bolje vidjeti ono što nam nedostaje, a što
ne možemo svim našim razmišljanjima.

I možda je tek ostatak ljubavi prema nama samima koji nas,
pod prividom našeg savršenstva, još uvijek veže uz nas same i sprječava nas da se uzdignemo Bogu.

(Vidi OVDJE)