Generalno tajništvo Sinode 2021.-2023. uputilo je Poruku u povodu 60. obljetnice otvaranja Drugog vatikanskog sabora (11. listopada 1962. – 11. listopada 2022.) koju donosimo u cijelosti.

Šezdeseta obljetnica otvaranja Drugog vatikanskog koncila trenutak je posebne milosti također za Sinodu, koja predstavlja plod tog ekumenskog zborovanja, zapravo jednu od njegovih “najdragocjenijih ostavština” (Franjo, Apostolska konstitucija Episcopalis communio, 15. rujna 2018., 1). Synodus Episcoporum, naime, ustanovio je sveti Pavao VI. na početku četvrtog i posljednjeg razdoblja Koncila (15. rujna 1965.), odgovarajući na zahtjeve mnogih koncilskih otaca.

Svrha Sinode bila je i jest produžiti, u životu i poslanju Crkve, duh Drugoga vatikanskog koncila, te jačati u Božjem narodu živo usvajanje njegova učenja, sa sviješću da je Koncil predstavljao “veliku milost od koje je Crkva imala velike blagodati u 20. stoljeću” (Ivan Pavao II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte, 6. siječnja 2001., 57). Ova zadaća daleko od toga da je dovršena, jer je usvajanje koncilskog učiteljstva stalan proces; u nekim aspektima još je uvijek u povojima.

Tijekom ovih desetljeća Sinoda se neprestano stavljala u službu Koncila, pridonoseći sa svoje strane obnovi lica Crkve, u sve dubljoj vjernosti Svetome pismu i živoj Predaji te u pozornom osluškivanju znakova vremena. Njegove skupštine – redovna opća, izvanredna opća i posebna – prožete su, svaka na svoj način, životvornom hranom koju pruža Koncil.

S vremena na vrijeme na tim se skupštinama produbljivalo to isto učenje, otkrivalo njegov potencijal u susretu s novim scenarijima i jačalo inkulturaciju među narodima.

Sinodalni proces koji je trenutno u tijeku, posvećen “Sinodalnosti u životu i poslanju Crkve”, također je na tragu Koncila. Pojam “sinodalnosti” nalazi se u cijelom Koncilu, iako se ovaj izraz (koji je tek nedavno skovan) ne nalazi izričito u dokumentima ekumenske skupštine. Magna charta Sinode 2021.-2023. koncilsko je učenje o Crkvi, posebice njezinoj teologiji Božjeg naroda, koji je “u stanju dostojanstva i slobode djece Božje, u čijim srcima prebiva Duh Sveti kao u hramu” (Lumen gentium 9).

Uostalom, tri pojma “zajedništvo, sudjelovanje i poslanje” koje je papa Franjo uvrstio u sam naslov sinodalnog hoda kao ključne riječi, izrazito su koncilske riječi. Crkva koju smo pozvani sanjati i graditi zajednica je žena i muškaraca okupljenih u zajedništvu jedne vjere, našeg zajedničkog krsta i iste euharistije, na sliku Boga Trojstva: žena i muškaraca koji zajedno, u raznolikosti primljenih službi i karizmi, aktivno sudjeluju u uspostavi Kraljevstva Božjega, s misionarskim poticajem da svima donose radosno svjedočanstvo Krista, jedinoga Spasitelja svijeta.

I prije nego što je Crkva započela ovaj sinodalni hod, Benedikt XVI. je već bio ustvrdio da je “sinodalna dimenzija konstitutivna za Crkvu: sastoji se od okupljanja svih narodâ i kulturâ kako bi postali jedno u Kristu i zajedno hodili, slijedeći njega koji je rekao: ‘Ja sam Put i Istina i Život’ (Iv 14, 6)” (Angelus, 5. listopada 2008.).

Na sličan je način, obilježavajući 50. obljetnicu uspostave Sinode, papa Franjo ustvrdio da je put sinodalnosti “konstitutivna dimenzija Crkve” i da je to “put koji Bog očekuje od Crkve trećeg tisućljeća” (17. listopada 2015.).

Vatikan, 10. listopada 2022.

Godinu dana od otvaranja Sinodalnog procesa 2021.-2023.

(VN / Prijevod: IKA / D. P.)