Kalil Đibran (Halil Džubran) (1883-1931), pjesnik, slikar, pisac, mistik

 ***

A onda jedan od sudaca gradskih istupi i reče: Govori nam o Zločinu i Kazni.

A on odvrati govoreći:

Upravo kad duh vaš ide lutajući na vjetru, vi, sami i nepaženi, radite zlo drugima i, stoga, sami sebi.

I zbog počinjenoga zla morate kucati i čekati neko vrijeme nezapaženi na dverima blaženika.

Poput oceana vaše je božansko jastvo. Zauvijek ostaje neokaljano. I poput etera diže se tek kad okrilati.Čak je poput sunca vaše božansko jastvo. Ono ne zna putova kritičnih niti traži rupa zmijinjih.

Ali, ne boravi božansko jastvo samo u vašem biću.

Mnogo je toga u vama već čovjek, a mnogo toga još nije čovjek, nego bezobličan patuljak koji, u snu, ide kroz maglu tražeći vlastito buđenje.

A govorio bih vam sada o čovjeku u vama. Jer, on, ne vaše božansko jastvo, ni patuljak u magli, zna zločin i kaznu za zločin.

Često sam vas slušao gdje govorite o onome koji čini zlo kao da on nije jedan od vas nego tuđinac među vama i uljez u vašem svijetu.

Ali, ja kažem: kao što se svetac i pravednik ne mogu dići iznad najvišega koje je u svakom od vas, tako zli i slabi ne može pasti niže od najnižega, koje je, također, u vama.

I kao što ni jedan list ne požuti bez tihoga znanja cijeloga drveta, tako zločinac ne može činiti zlo bez skrivene volje svih vas.

Poput procesije idete zajedno prema svojem božanskom jastvu. Vi ste put i putnici. I kad jedan od vas padne, on pada zarad onih iza sebe, kao opomena na kamen spoticanja.

Da, pada zarad onih pred sobom koji se, iako brži i čvršćeg koraka, još ne odmakoše od kamena spoticanja.

Ubijeni nije neodgovoran za svoje ubojstvo, a opljačkani nije nevin u tome što je opljačkan. Pravednik nije nedužan za djelo zloga, i neokaljani nije čist od djela okrutnikovih.

Da, krivi je često žrtva oštećenoga. I još žešće osuđenik nosi teret nekrivih i nevinih.

Ne možete odijeliti pravednika od nepravednika, ni dobrog od zloga jer oni stoje zajedno pred licem sunca, kao što su crna i bijela nit skupa otkane.

[…] 

Ispravan i pali jedan su čovjek što stoji u sumraku između noći svojega patuljastog jastva i dana svojega božanskog jastva.

A kamen ugaoni u hramu nije viši od najniže stijene u njegovu temelju.

***

Halil Džubran, Prorok, prev. Marko Grčić, GZH, Zagreb, 1982, str. 29-31.