Makarije Veliki ili Makarije Egipatski (?-390) je bio monah, pustinjak i učitelj duhovnog života te jedan je od mlađih suvremenika Antonija Velikog. Njegovom smirenju divili se i ljudi i demoni. U svom učenju naglašavao je neophodnost proživljenog iskustva Boga. Djela su mu uživala veliki ugled sve do u srednji vijek, kada je imao utjecaja na oblikovanje hesihazma.

 ***

Srce je samo jedna mala posuda, pa ipak u njemu su zmajevi i lavovi; u njem su opasne zvijeri i izobilje svih zala. U njemu su neprohodni i krivi putovi i duboke provalije su u njemu.

No, jednako tako, u njemu je Bog i u njemu su anđeli. I Život je u njemu i Kraljevstvo. I svjetlo također.

U njemu su i apostoli, i nebeski gradovi, i nepresušni izvor milosti.

Sve su stvari u tom majušnom prostoru.

Stara otrcana vrećica može biti puna bisera. Tako i kršćani u svojoj vanjskoj osobnosti trebali bi biti skromni i ne pridajući si veliku vrijednost imajući unutra, u svom sebsvu ”biser iznimne vrijednosti” (Mt 13,46).

***

Iz: ”Knjiga mističkih poglavlja”, prev. Slobodan Stamatović, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005., str. 46-47.