Willigis Jäger (1925-2020) bio je Njemački benediktinski redovnik, mistički teolog, duhovni učitelj i autor brojnih knjiga. Osnivač je centra za duhovne putove ”Benediktrushof” u Holzkirchenu nedaleko Würzburga gdje je živio kao učitelj kontemplacije.

***

Na duhovnom putu doživljavamo jedinstvo sa svime što postoji. Drugoga i drugo doživljavamo sjedinjenima s našim životom. Sve postaje dijelom našega vlastitog života, pa čak i ono što smatramo manjkavim, lošim ili zlim. Spoznajemo da je podjela na sveto i nesveto naposljetku besmislena.

Naš intelekt to ne shvaća jer on upravo to želi razlikovati. No, prava ljubav ne izrasta iz morala, niti zapovijedi ”ti trebaš” ili ”ti moraš”. Prava ljubav prihvaća drugoga čovjeka kakav jest te ga doživljava savršenim takvog kakav jest.

Mnoge misli Novoga zavjeta upućuju u tom smjeru: ”Što ste učinili najmanjem među mojom braćom, meni ste učinili”, ”Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!”, ”Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koje vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Tko te udari po jednom obrazu, okreni i druge, a onome tko ti oduzima ogrtač, podaj i košulju” (Lk 6,27s).

Ljubav o kakvoj je ovdje riječi ne dolazi iz morala, nego se zasniva na iskustvu neodijeljenosti.

Dokle god ljubav prema bližnjem ostane samo zapovijed, na našem planetu neće biti mira i sklada. Kada iskusimo pravi život u sebi i u svim pojavnim oblicima, tada sve što postoji susrećemo s poštovanjem.

Ukoliko uistinu volimo, u drugome spoznajemo sebe sama i doživljavamo navodno tuđe zlo vlastitim. Samo takva vrsta ljubavi može udarcu izložiti i drugi obraz, može dati i košulju kada se od nas traži da predamo ogrtač.

Univerzalna ljubav je ono što svijet mijenja iznutra prema van. Naposljetku, ona može promijeniti svijet.

***

Iz Jägerove knjige ”O ljubavi i vječnom životu”, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2017, str.19-20.