Za mir u svijetu i zajedničko življenje

Dokument što su ga 4. veljače 2019. potpisali Veliki imam Ahmad Al-Tayyeb i papa Franjo za Papine apostolske posjete Ujedinjenim Arapskim Emiratima (3.-5. veljače 2019.)

***

U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu i pozvao ih da među sobom žive kao braća, da nastane zemlju i tu šire vrijednosti dobra, milosrđa i mira;

U ime nevinoga ljudskog života što ga je Bog zabranio ubiti, tvrdeći da tko god ubije osobu kao da je ubio cijelo čovječanstvo, a tko spasi jednu, kao da je spasio cijelo čovječanstvo;

U ime siromašnih, osobama u bijedi, u potrebi i isključenih kojima, prema Božjoj naredbi, moramo pomagati, što je dužnost koja se traži od svih ljudi, a na osobit način, od svakoga bogatog i imućnog čovjeka;

U ime siročadi, udovica, izbjeglica i prognanika iz svojih domova i zemalja, žrtava ratova, progona i nepravdi; slabih, oni koji žive u strahu, ratnih zarobljenika i mučenih u ma kojem dijelu svijeta bez razlike;

U ime naroda koji je izgubio sigurnost, mir i zajednički suživot, postao žrtvom razaranja, rušeenja i ratova;

U ime ”ljudskog bratstva” koje obuhvaća sve ljude, ujedinjuje ih i čini jednakima;

U ime ovog bratstva rastrganog politikama fundamentalizma i podjela, sustavima neobuzdana profita i ideološkim tendencijama mržnje koje manipuliraju postupcima i sudbinama ljudi;

U ime slobode koju je Bog dao svim ljudskim bićima, stvarajući ih slobodnima i odlikujući ih ovim darom;

U ime pravde i milosrđa, temelja prosperiteta i kamena temeljca vjere;

U ime svih ljudi dobre volje prisutnih u svim regijama svijeta.

U ime Boga i svega do sada navedenog, Al-Azhar al-Sharif, s muslimanima istoka i zapada, i Katolička Crkva, s katolicima istoka i zapada, proglašavaju usvajanje kulture dijaloga kao puta; međusobnu suradnju kao kodeks ponašanja; uzajamno razumijevanje kao metodu i i kriterij.

Mi, koji vjerujemo u Boga i u konačni susret s Njim i Njegovim sudom, na temelju naše vjerske i moralne odgovornosti i ovim Dokumentom, tražimo od sebe i od vođa svijeta, arhitekata međunarodne politike i svjetskog gospodarstva, da ozbiljno uložimo napor u širenje kulture tolerancije i zajedničkog suživota u miru; da interveniramo, čim se pokaže prigoda, kako bi bilo zaustavljeno prolijevanje nedužne krvi i okončani ratovi, sukobi, propadanje okoliša te moralni i kulturni pad koji svijet trenutno doživljava.

Pozivamo intelektualce, filozofe, vjerske osobe, umjetnike, medijske djelatnike i osobama iz kulture u svim dijelovima svijeta da ponovno otkriju vrijednosti mira, pravde, dobrote, ljepote, ljudskog bratstva i zajedničkog suživota kako bi potvrdili važnost tih vrijednosti kao sidra spasenja za sve te ih posvuda promicali.

Ova Deklaracija, polazeći od dubokog razmatranja naše suvremene stvarnosti, cijeneći njezine uspjehe i solidarizirajući se s njezinim patnjama, katastrofama i nesrećama, čvrsto vjeruje da su među najvažnijim uzrocima kriza suvremenog svijeta: neosjetljiva ljudska savjest, udaljavanje od vjerskih vrijednosti i prevladavajući individualizam popraćen materijalističkim filozofijama koje deificiraju ljudsku osobu te uvode svjetovne i materijalne vrijednosti umjesto najviših i transcendentalnih načela.

Prepoznajući pozitivne korake naše moderne civilizacije u područjima znanosti, tehnologije, medicine, industrije i socijalne skrbi, posebice u razvijenim zemljama, želimo naglasiti da, se zajedno s povijesnim napretkom, velikim i cijenjenim, postoji i urušavanje etike koje utječe na međunarodno djelovanje te slabljenje duhovnih vrijednosti i odgovornosti. Sve to pridonosi općem osjećaju frustracije, izolacije i očaja, zbog čega mnogi padaju ili u vrtlog ateističkog, agnostičkog ili vjerskog ekstremizma, ili u slijepi i fanatični religijski integrizam, koji, u konačnici, potiču oblike ovisnosti te individualnog i kolektivnog samouništenja.

Povijest pokazuje da su vjerski i nacionalni ekstremizam, kao i netrpeljivost, u svijetu, kako na Istoku tako i na Zapadu, proizveli što bi se moglo nazvati znakovima ”trećega svjetskoga rata u dijelovima”; znakovima koji su, u različitim dijelovima svijeta i u brojnim tragičnim okolnostima, počeli pokazivati svoje okrutno lice, u situacijama u kojima nije poznat točan broj žrtava, udovica i siročadi. Osim toga, vidimo da se druge regije spremaju postati kazališta novih sukoba, izbijanjem napetosti i gomilanjem oružja i streljiva, a sve to u globalnom kontekstu neizvjesnosti, razočaranja, straha od budućnosti kojima vladaju slijepi ekonomski interesi.

Također potvrđujemo da su velike političke krize, situacije nepravde i nedostatka pravedne raspodjele prirodnih bogatstava – od kojih samo bogata manjina ima koristi, na štetu većine naroda na svijetu – stvorile i nastavljaju stvarati golem broj bolesnih, potrebitih i mrtvih osoba, što dovodi do katastrofalnih kriza kojima su žrtve različite zemlje unatoč svojim prirodnim resursima i bogatstvu mladim ljudima što ih karakteriziraju. Pred takvim krizama, koje rezultiraju smrću milijuna djece zbog siromaštva i gladi, vlada neprihvatljiva šutnja na međunarodnoj razini.

U tom je kontekstu jasno kako je obitelj, kao temeljna jezgra društva i čovječanstva, bitna za rađanje djece, njihov odgoj, obrazovanje i pružanje čvrste moralne formacije i obiteljske sigurnosti. Napasti instituciju obitelji, s prezirom gledati na nju ili posumnjati u njezinu važnu ulogu, jedno je od najopasnijih zala našeg doba.

Također potvrđujemo važnost buđenja vjerske svijesti i potrebu da se ta svijest oživi u srcima novih naraštaja kroz dobro obrazovanje i pridržavanje moralnih vrijednosti i ispravnih vjerskih učenja. Na taj način možemo se suprotstaviti individualističkim, sebičnim, sukobljenim tendencijama, kao i radikalizmu i slijepom ekstremizmu u svim njihovim oblicima i izrazima.

Prvi i najvažniji cilj religija je vjerovati u Boga, častiti Ga i pozvati sve muškarce i žene da vjeruju da ovaj svemir ovisi o Bogu koji njime upravlja. On je Stvoritelj koji nas oblikuje svojom božanskom mudrošću i daje nam dar života da ga štitimo. To je dar koji nam nitko nema pravo oduzeti, prijetiti mu ili manipulirati njime po svojoj želji. Doista, svatko mora čuvati ovaj dar života od njegova početka do prirodnog kraja. Stoga osuđujemo sve one prakse koje predstavljaju prijetnju životu, poput genocida, terorističkih djela, prisilnog raseljavanja, trgovine ljudskim organima, pobačaja i eutanazije, kao i politike koje te prakse promiču.

Štoviše, odlučno izjavljujemo da religije nikada ne smiju poticati rat, mržnju, neprijateljstvo i ekstremizam, niti smiju poticati nasilje ili prolijevanje krvi. Ove tragične stvarnosti posljedica su odstupanja od vjerskih učenja, rezultat političke manipulacije religijama i tumačenja pojedinih vjerskih skupina koje su tijekom povijesti iskorištavale moć vjerskog osjećaja u srcima muškaraca i žena kako bi ih natjerale da djeluju na način koji je nema veze s vjerskom istinom. To je učinjeno u svrhu postizanja političkih, ekonomskih, svjetovnih i kratkovidnih ciljeva. Stoga pozivamo sve dotične da prestanu koristiti religije za poticanje mržnje, nasilja, ekstremizma i slijepog fanatizma te da se suzdrže od korištenja Božjeg imena za opravdanje djela ubojstva, progonstva, terorizma i ugnjetavanja. To tražimo na temelju našega zajedničkog vjerovanja u Boga koji nije stvorio muškarce i žene za ubijanje ili međusobnu borbu, niti za mučenje ili ponižavanje u njihovim životima i okolnostima. Boga, Svemogućeg, nitko ne treba braniti i On ne želi da se Njegovo ime koristi za teroriziranje ljudi.

Ovaj dokument, u skladu s prethodnim međunarodnim dokumentima koji su naglašavali važnost uloge religija u izgradnji svjetskog mira, podržava sljedeće:

– Čvrsto uvjerenje da nas autentična učenja religija pozivaju da ostanemo ukorijenjeni u vrijednostima mira; branimo vrijednosti međusobnog poznavanja i razumijevanja, ”ljudskog bratstva” i skladnog suživota; ponovno uspostavimo mudrost, pravdu i ljubav; budimo vjersku svijest među mladima kako bi se buduće generacije zaštitile od vladavine materijalističkog mišljenja i od opasnih politika neobuzdane pohlepe za profitom i ravnodušnosti koje se temelje na zakonu sile, a ne na snazi ​​zakona;

– Sloboda je pravo svake osobe: svaki pojedinac uživa slobodu uvjerenja, mišljenja, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i različitost religija, boja, spola, rase i jezika mudra je volja Božja kojom je stvorio ljudska bića. Ova božanska mudrost izvor je iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji. Stoga se mora odbaciti činjenica da su ljudi prisiljeni pridržavati se određene vjere ili kulture, kao i nametanje civilizacijskoga stila što ga drugi ne prihvaćaju;

– Pravda utemeljena na milosrđu put je kojim treba ići kako bi se postigao dostojanstven život na koji svako ljudsko biće ima pravo;

– Dijalog, razumijevanje i široko rasprostranjeno promicanje kulture tolerancije, prihvaćanja drugih i miroljubivoga zajedničkog suživota znatno bi doprinijeli smanjenju mnogih ekonomskih, društvenih, političkih i ekoloških problema s kojima se bori velik dio čovječanstva;

– Dijalog među vjernicima znači susretanje u golemom prostoru duhovnih, ljudskih i zajedničkih društvenih vrijednosti te prenošenje najviših moralnih vrlina kojima religije teže. To također znači izbjegavanje neproduktivnih rasprava;

– Zaštita bogomolja – sinagoga, crkava i džamija – dužnost je zajamčena religijama, ljudskim vrijednostima, zakonima i međunarodnim ugovorima. Svaki pokušaj napada na bogomolje ili prijetnje nasilnim napadima, bombardiranjem ili uništavanjem odstupanje je od učenja vjera, kao i jasno kršenje međunarodnog prava;

– Terorizam je za žaljenje i prijeti sigurnosti ljudi, bili oni na istoku ili zapadu, sjeveru ili jugu, te širi paniku, teror i pesimizam, ali to nije posljedica religije, čak i kad ju teroristi instrumentaliziraju. To je, prije, posljedica gomilanja netočnih tumačenja vjerskih tekstova i politika povezanih s proizvodnjom gladi, siromaštva, nepravde, ugnjetavanja i arogancije. Zbog toga je nužno prestati podržavati terorističke pokrete financiranjem, nabavom oružja, strategijama te pokušajima njihova opravdanja pomoću medija. Sve se to mora smatrati međunarodnim zločinima koji ugrožavaju sigurnost i mir u svijetu. Takav se terorizam mora osuditi u svim njegovim oblicima i izrazima;

– Koncept ”građanstva” temelji se na jednakosti prava i dužnosti prema kojoj svi uživaju pravdu. Stoga je nužno u našim društvima nastojati oko uspostavljanja koncepta ”punog građanstva” i odreći se diskriminirajuće uporabe izraza: ”manjine” koji izaziva osjećaj izolacije i inferiornosti. Njegova zlouporaba otvara put neprijateljstvu i razdorima te pojedine građane lišava vjerskih i građanskih prava, na taj ih način diskriminirajući;

– Dobri odnosi između Istoka i Zapada neupitno su potrebni i Istoku i Zapadu. Ne smiju se ni zanemariti niti zapustiti, kako bi se svaka strana mogla obogatiti kulturom one druge putem plodne razmjene i dijaloga. Zapad može na Istoku otkriti lijekove za duhovne i vjerske bolesti uzrokovane vladavinom materijalizma. Istok može pronaći na Zapadu mnoge civilizacijske elemente koji ga mogu osloboditi slabosti, podjela, sukoba i znanstvenog, tehničkog i kulturnog propadanja. Važno je obratiti pozornost na vjerske, kulturne i povijesne razlike koje su vitalna komponenta u oblikovanju karaktera, kulture i civilizacije Istoka. Jednako je važno ojačati vezu temeljnih ljudskih prava kako bi se pomoglo osigurati dostojanstven život za sve muškarce i žene Istoka i Zapada, izbjegavajući politiku dvostrukih standarda;

– Neizostavna je nužno priznati pravo žena na obrazovanje i zapošljavanje te priznati njihovu slobodu ostvarivanja vlastitih političkih prava. Štoviše, moraju se uložiti napori da se žene oslobode povijesnih i društvenih uvjetovanosti koji su u suprotnosti s načelima njihove vjere i dostojanstva. Također je potrebno zaštititi žene od seksualnog iskorištavanja i od toga da se s njima postupa kao s robom ili predmetom užitka ili financijske koristi. U skladu s tim, mora se stati na kraj svim neljudskim postupcima i običajima koji narušavaju dostojanstvo žene te ulagati napore da se izmjene zakoni koji sprječavaju žene da u potpunosti uživaju u svojim pravima;

– Zaštita temeljnih prava djece na odrastanje u obiteljskom okruženju, na prehranu, obrazovanje i pomoć dužnost je obitelji i društva. Ta prava moraju biti zajamčena i zaštićena kako se ne bi previdjele niti uskratile ma kojem djetetu u bilo kojem dijelu svijeta. Moraju se osuditi sve one prakse koje krše dostojanstvo i prava djece. Jednako je važno bdjeti nad opasnostima kojima su izloženi, osobito u digitalnom svijetu, i smatrati zločinom trgovinu njihovom nevinošću i sva kršenja njihovih prava na djetinjstvo;

– Zaštita prava starijih, slabih, invalidnih i potlačenih vjerska je i društvena obveza koja se mora jamčiti i braniti strogim zakonodavstvom i provedbom relevantnih međunarodnih ugovora.

U tu svrhu, međusobnom suradnjom, Katolička Crkva i Al-Azhar najavljuju i obvezuju se da će ovaj dokument prenijeti vlastima, utjecajnim vođama, vjerskim osobama u cijelom svijetu, odgovarajućim regionalnim i međunarodnim organizacijama, organizacijama unutar civilnog društva, vjerskim institucijama i vodećim misliocima. Oni se također obvezuju da će objaviti načela sadržana u ovoj Deklaraciji na svim regionalnim i međunarodnim razinama, tražeći da se ta načela pretoče u politike, odluke, zakonske tekstove, studijske kolegije i materijale za distribuciju.

Al-Azhar i Katolička Crkva traže da ovaj Dokument postane predmetom istraživanja i promišljanja u svim školama, sveučilištima i institucijama za odgoj i obrazovanje, kako bi pridonio oblikovanju novih generacija koje će unositi u svijet dobrotu i mir te posvuda braniti prava potlačenih i najmanje naše braće i sestara.

Zaključno, naša težnja je da:

ova Deklaracija može predstavljati poziv na pomirenje i bratstvo među svim vjernicima, među vjernicima i nevjernicima te među svim ljudima dobre volje;

ova Deklaracija može biti apel za svaku ispravnu savjest koja odbacuje žalosno nasilje i slijepi ekstremizam; apel onima koji njeguju vrijednosti tolerancije i bratstva što ih promiču i potiču religije;

ova Deklaracija može biti svjedok veličine vjere u Boga koja ujedinjuje podijeljena srca i uzdiže ljudsku dušu;

ova Deklaracija može biti znak bliskosti između Istoka i Zapada, između Sjevera i Juga i između svih koji vjeruju da nas je Bog stvorio da se razumijemo, surađujemo jedni s drugima i živimo kao voljena braća i sestre.

To je ono čemu se nadamo i nastojimo postići s ciljem pronalaska univerzalnog mira u kojem svi mogu uživati ​​u ovom životu.

Njegova svetost

Papa Franjo

i

Veliki imam Al-Azhara
Ahmad Al-Tayyeb

Abu Dhabi, 4. veljače 2019.