Na mjesto svijetlo, mjesto lijepo, otišao je papa emeritus Benedikt XVI. Zadnji put smo kovčeg s njegovim tijelom vidjeli kada je unesen u baziliku svetog Petra. Taj trenutak zabilježen je jednostavnom fotografijom na kojoj se jednostavnošću prikaza vidi sva drama života i smrti i njihovog nadmudrivanja. Smrti oko života i života oko smrti.

Kaže se da slika govori više od riječi. Je li crno ili bijelo ili je crno i bijelo? Ipak je drama života isprepletena željom za životom i vječitim strahom od smrti mnogo više od crnog i bijelog. Koliko je nijansi između, a i drugih boja?

Na spomenutoj fotografiji na prvo gledanje nema puno detalja. Jednostavna je i baš zbog toga je zanimljiva. I dokaz da je manje – više svuda pa i na fotografiji.

Ipak, ako vjerujemo da postoji mjesto svijetlo i mjesto lijepo, na koje se ide kada se ispuni naše vrijeme, i pokušamo da iz fotografije izdvojimo svijetlo i lijepo, krenut ćemo od početka: s mjesta na kojem stoji fotograf koji je autor slike koja me je takla.

Fotografiju čine krst, kovčeg, ljudi koji ga nose, crveni zastor na ulazu u crkvu i tama iza crvenog zastora. Iz takve perspektive, dominantno i na dohvat ruke nam je krst – krst koji bdi i koji prati. Od kovčega u kojem je preminuli papa emeritus Benedikt XVI. i koji nose muškarci u visini svojih ramena, vidimo samo pravougaoni dio – zadnji. Crveni zastor na ulazu u crkvu kao graničnik natkriljuje kovčeg i ljude koji ga nose. Tamo gdje ulaze s kovčegom na ramenima je tamno, mračno.

Fotograf je napravio kompoziciju ispraćaja – onako kako se prate putnici, kada vidimo potiljak putnika prije nego zamakne iz vidokruga. Prije nego posljednji put mahnemo i kažemo: Vidimo se opet.

Jer to je tren – kao što je ovaj trenutak koji je zabilježila fotografija, trenutak ispraćaja putnika. Iako je tama na ovoj fotografiji propratni detalj ogromnog prostora kakav je crkva, kao takva ona se gubi i primijetila sam je toliko koliko je zauzela prostora na samoj fotografiji.

I primijetila sam je toliko koliko je trebalo kontrasta boja da nad tamom pobjedu odnese svjetlost.

Tama je tu da bi jače zasvijetlili – kao da je poruka same fotografije. Kontrast tame i svijetle boje kovčega nije samo igra boja nego simbolična preporuka svjetlosti svijetu.

U svemu dominiraju svjetlost i pobjeda. Dinamika života koji uvijek svijetli svijetu pa i onda kada se s tog svijeta odlazi. Možda će neko ipak vidjeti tamu, iako je meni ona tu da pokaže svjetlost. Ne znam, sve je do percepcije svijeta i čovjeka i onoga što nosimo u sebi.

Kada bih ovoj fotografiji dala ime nazvala bih je krstonosna jer je životna. Taman toliko koliko je životan svaki hrišćanin koji od početka do kraja nosi krst svoga života, od rođenja pa do smrti, kako je krst nosio papa emeritus Benedikt XVI.

I zato od svega što se na fotografiji vidi, meni je zasvijetlio krst – zasvijetlio mi je život.