Thérèse iz Lisieuxa (Terezija od Djeteta Isusa i Božjega lica, 1873-1897) karmelićanka, najmlađa crkvena naučiteljica, opisala je svoj život koji je objavljen pod nazivom ”Povijest jedne duše”. Njezina duhovnost je duhovnost djetinjstva, mali put, tj. pripravnost srca da sve što čini, i najmanje stvari, čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima.

***

Kako može duša, tako nesavršena kao moja, težiti za posjedovanjem punine ljubavi? O Isuse, moj prvi, moj jedini Prijatelju, ti kojega jedino ljubim, kaži mi kakva je to tajna?

Zašto ne zadržavaš te beskrajne težnje za velike duše, za orlove koji lebde u visinama?

Sebe smatram slabom ptičicom pokrivenom tek lakim pahuljicama. Nisam orao, imam samo njegove oči i srce jer se, usprkos svojoj skrajnjoj sićušnosti, usuđujem gledati u božansko Sunce, sunce ljubavi. No, sve što mogu učiniti jest da zamahnem svojim malim krilima, ali poletjeti – to nije u mojoj ograničenoj moći.

Malu ptičicu ništa ne može preplašiti, ni vjetar niti kiša. Pa ako i tamni oblaci sakriju Zvijezdu ljubavi, mala ptičica ne napušta svojega mjesta – ona zna da s onu stranu oblaka njezino Sunce sja uvijek, da njegov sjaj ne može potamnjeti ni jedan jedini čas.

Katkada, istina, srce male ptičice napada oluja, čini joj se da ne postoji ništa drugo osim oblaka koji je okružuju. Međutim, koje li sreće za slabo malo biće ostati ipak ondje, gledati nevidljivu svjetlost koja izmiče njegovoj vjeri!

O, Isuse, kako je tvoja ptičica sretna što je slaba i malena! Što bi bilo da je velika? Nikad ne bi imala smionosti da se pojavi u tvojoj nazočnosti, da drijema pred tobom…

Isuse, premalena sam da činim velike stvari. Moja je ludost da se nadam da će me tvoja Ljubav primiti pod svoja krila.

Dokle god ti budeš htio, o moj Ljubljeni, tvoja će ptičica ostati bez snage i bez krila, uvijek će upirati oči u Tebe, biti očarana tvojim božanskim pogledom… Jednoga dana, čvrsto se nadam, Ti ćeš doći po svoju ptičicu i s njom ćeš se vratiti na Ognjište Ljubavi i tada ćeš ju za svu vječnost zaroniti u žarki bezdan Ljubavi koju je motrila cijeli život.

***

Sveta Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, prev. Stjepan Hosu, Glas koncila, Zagreb, 1968, str. 129-130.