Prigodom međusveučilišne konferencije koje se održava na Papinskom sveučilištu Santa Croce od 7. do 8. ožujka ove godine s temom o ženama koje su u Crkvi svojim svjedočanstvom života na jasan način objasnile smisao života, ali i odnos prema čovjeku i svijetu, papa Franjo primio je 7. ožujka u audijenciju sudionike konferencije. U nastavku u cijelosti donosimo prijevod govora papa Franje (koji je objavljen u dnevnom listu “L`Osservatore Romano” od 7. ožujka).

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Srdačno pozdravljam sve vas koji ste pristigli iz raznih zemalja kako bi mogli sudjelovati na konferenciji: “Žene u Crkvi: umjetnice čovječanstva”. Hvala vam na vašem prisustvu te za organizaciju i promociju ovoga događaja.

Posebno se cijeni svjedočanstvo svetosti deset žena. Želim ih imenovati: Giuseppina Bakhita, Magdelena od Isusa, Elizabeta Ann Seton, Maria MacKillop, Laura Montoya, Kateri Tekakwitha, Tereza iz Kalkute, Rafqa Pietra Choboq Ar-Rayès, Maria Beltrame Quattrocchi i Daphrose Mukasanga.

Sve one su se na razne načine tijekom vremena i u različitim kulturama, sa svojim osobitim stilom te potaknute milosrđem, obrazovanjem i molitvom, dokazale kao “ženski geniji” koji su na jedinstven način održavale Božju svetost u svijetu. Dapače, upravo u razdobljima gdje su žene bile najviše isključene iz društvenog i crkvenog života, “Duh Sveti je podizao svetice čiji je šarm izazvao novi duhovni dinamizam i važne reforme u Crkvi“. I ne samo to, nego mi je i stalo da se „sjetite mnogih nepoznatih ili zaboravljenih žena koje su, svaka na svoj način, poduprle i preobrazile obitelji i zajednice snagom svoga svjedočanstva” (Apostolska pobudnica Gaudete ed exsultate, 12). A to Crkva treba, jer Crkva je žena: kći, žena i majka; i tko onda može više otkriti to lice od žene?

Pomozimo jedni drugima, bez forsiranja i bez prisiljavanja, ali s opreznim razborom, poslušni glasu Duha i u zajedništvu vjernika, da se pronađu primjereni načini kako bi se veličina i uloga žene bolje vrednovala u Božjem narodu.

Odabrali ste posebne riječi za naslov svoje konferencije, definirajući žene kao “umjetnice čovječanstva”. Riječi su to koje još jasnije podsjećaju na narav njihova poziva: da budu “zanatlije”, Stvoriteljeve suradnice u službi života, općeg dobra, mira. Želio bih istaknuti dva aspekta ove misije, koji se tiču ​​stila i formacije.

Prije svega stil. Naše je vrijeme razdirano mržnjom prema Bogu, u kojem je čovječanstvo, umjesto da se osjeća voljeno, često je pogođeno nasiljem ratova i ideologija koje utapaju najljepše osjećaje srca. I upravo je u tom kontekstu ženski doprinos neizostavniji nego ikad: naime, žene se znaju sjediniti s nježnošću. Sveta Terezija od Djeteta Isusa rekla je da želi biti ljubav u Crkvi. I bila je u pravu: zapravo, žena, sa svojom jedinstvenom sposobnošću suosjećanja, sa svojom intuitivnošću i svojom prirodnom sklonošću da se “brine”, zna na eminentan način biti za društvo “razum i srce koje voli i ujedinjuje”, donoseći ljubav tamo gdje ljubavi nema, i donoseći ljudskost tamo gdje je se čovjek bori pronaći.

Drugi aspekt: obrazovanje. Organizirali ste ovu konferenciju u suradnji s različitim katoličkim akademskim institucijama. I zapravo, u kontekstu sveučilišnog pastorala, prilagođen studentima, uz produbljeno akademsko proučavanje znanosti i socijalnih poruka Crkve, svjedočanstva svetosti, osobito žena, potiču upravo te studente da podignu svoj pogled, prošire horizont snova i načine razmišljanja te da budu spremni slijediti visoke ideale.

Tako svetost može postati kao poprečna obrazovna linija u cjelokupnom pristupu znanju. Zbog toga se nadam da su vaša mjesta, osim što su mjesta proučavanja, istraživanja i učenja, i “informativna” mjesta. No, neka budu i “formativna” mjesta koja pomažu otvoriti um i srce djelovanju Duha Svetoga. Stoga je važno upoznati svece, a osobito svetice, u svoj njihovoj dubini i konkretnosti njihove ljudskosti: na taj će način obrazovanje još više dotaknuti svaku osobu u njezinoj cjelovitosti i jedinstvenosti.

I još jedna stvar o obrazovanju: u svijetu, gdje žene još uvijek trpe toliko nasilja, nejednakosti, nepravde i zlostavljanja – što je skandalozno, još više za one koji ispovijedaju vjeru u Boga “rođenog od žene” (Gal 4,4) – postoji ozbiljan oblik diskriminacije, koji je vezan upravo uz obrazovanje žena. I zbog toga se strahuje u mnogim kontekstima, ali put do boljih društava prolazi kroz obrazovanje djevojaka i mladih ljudi, od kuda i dolazi najviše dobrobiti za ljudski razvoj. Molimo i zauzmimo se za to!

Drage sestre i braćo, povjeravam Gospodinu plodove vaše konferencije i pratim vas svojim blagoslovom. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Hvala. (LOR / IKA / D. P.)