U trenutku kad se mi tri žene iz naše kuće na bregu nalazimo u tri različite zemlje, dublje razmišljam o ženskom principu, o ženi kao takvoj. Nedostaju razgovori, kavice i kolači s mamom i kćeri.

Materice su praznik koji dolazi s majčine pravoslavne strane. Mama je doma na Zagrebačkom bregu na koji je davno došla iz slavonske ravnice gdje su je, pak, njeni kao bebu donijeli s bosanske planine. Upravo te planine duboko žive u meni. I kad sanjam nešto, često to budu baš planine.

Moja djevojčica se nalazi na studentskoj razmjeni – Erasmus u Španjolskoj odakle dolaze naši sefardski korijeni. I tamo joj se sviđa.

Čovjek je jedan mali mozaik. Sačinjen od dijelova i djelića u jednu cjelinu, baš kako su me jesenas naučili na Hillcroft Collegu u Londonu, gdje sam učila tu tehniku, meni posebno dragu. Čitav čovjekov život slažu se djelići koji na kraju čine mozaik zvan život.

Nalazimo se u razdoblju kalendarske godine kad iščekujemo najradosniji kršćanski praznik. Čekamo Božić. Pravoslavni kršćani prolaze božićni post kojim se kroz tjelesni post približavaju prazniku. Mnogi će otići na ispovijed i pričest.

Doba je to godine kad se u svima nama projavljuje neka čudesna radost. Jedna od nedjelja u tom razdoblju posvećena je našim majkama. To je taj praznik koji zovemo Materice. Majkama zovemo naše tjelesne majke, ali i duhovne majke koje susrećemo na našem putovanju kroz život.

U davninama majke bi se vezale konopima pa bi se kroz radosnu ciku i viku odriješavale. Tih dana ljudi se međusobno i daruju. Mene ovaj praznik vezuje uz moju majku i sve pretkinje i rođakinje po toj liniji. I za duhovne majke koje sam sretala u manastirima, a koje su me poučavale vrlinskom životu.

Kod nas na Zagrebačkom bregu nikad se nisu prakticirali skupi darovi. Isto vrijedi i danas. Mama bi nam pripremila neki fini kolač i tako smo mi obilježavali praznik. I sad u tuđini mirišu mamini kolači. Mirisi i okusi nas prate u sve dane života.

Ovih dana je i moj rođendan i mama bi ponekad kupila zimske papuče. One tople, plišane. One koje bi uvijek radovale. Grijale dušu, a griju je i danas kad je djetinjstvo daleko iza mene, a ja sam i sama majka pa su Materice, danas i moj praznik koji me vodi u krug sa svim onim ženama, majkama i duhovnim majkama razasutim po vasioni.

Žena je bitna u svijetu koji poznajemo jer kroz nju je došao i sam Gospod u ovaj svijet. Kroz ženu svi mi dolazimo na svijet i putujemo k vječnosti. Žena je ta koja je vrijedna ljubavi i poštovanja jer samo majka voli onom najdubljom, najtoplijom ljubavlju. Grije i tješi. Zagrljene pod okriljem duše i srca.