Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) organizirala je konferenciju za medije o temi ugroženih prava stranih radnika, u petak 26. travnja 2024., povodom Međunarodnog praznika rada.

Na početku konferencije, ravnatelj JRS-a Hrvatska o. Stanko Perica, SI, istaknuo je da se tim događajem, povodom nadolazećeg praznika rada htjela skrenuti pažnja na prava radnika kako bi se razmišljalo o pravima radnika i analizirala situacija glede toga. “Strani su radnici stvarnost koja nije toliko u središtu pažnje, zbog čega ne mogu izraziti svoje poteškoće, kao ni kršenja radnih prava”, poručio je.

Okupljenima je o. Perica rekao kako se Isusovačkoj službi za izbjeglice strani radnici sve češće obraćaju navodeći pri tome poteškoće sa smještajem, spajanjem obitelji, minimalnom plaćom, koja je često i bez ugovora te rasizmom. “Nadamo se da će skorašnji zakon dovesti do poboljšanja, tj. da će se produljiti trajanje radne dozvole kao i situacija glede smještaja”, kazao je.

U nastavku programa, okupljenima su se obratili strani radnici čija su prava narušena. Svoje je iskustvo najprije podijelio bračni par iz DR Konga, Fraterne Centwali Makuta sa suprugom Aksanti Francine Mwarhanyi. Objasnili su kako je u Kongu nestabilna situacija zbog koje su odlučili doseliti u Hrvatsku. Problem im predstavlja nemogućnost spajanja obitelji, tj. dolazak djece u Hrvatsku. Budući da imaju petero djece, po djetetu su dužni platiti 1000 eura za jednokratno zdravstveno osiguranje, što zbog svojih primanja nisu u mogućnosti. Gledano i s administrativne strane, radi se o zahtjevnom i dugom postupku.

Radnik iz Kube Yordan Framil Oliver Vega objasnio je kako trenutno ne može dobiti radnu vizu, s obzirom na to da je tražio azil, od čega je u međuvremenu odustao. “Ne znam kako će se pronaći rješenje, želim dobiti mogućnost za rad”, naglasio je.

Izbjegla Ukrajinka Valeriia Movenko objasnila je poteškoće vezane uz priznavanje diplome. Proces priznavanja diplome je skup i dugotrajan proces. Budući da je u Ukrajini ratno stanje, teško je doći do željenih dokumenata, što dodatno otežava situaciju. Movenko je diplomirana psihologinja i radi u Isusovačkoj službi za izbjeglice kao dječiji psiholog. “Moje se sveučilište u Hersonu, koji je bio pod okupacijom, nalazi u vrlo teškoj situaciji. Htjela bih raditi kao psiholog u Hrvatskoj i pomagati ne samo ukrajinskoj djeci, već svima. S obzirom da radim s Ukrajincima, nemam previše mogućnosti da usavršavam hrvatski, iako sam završila više tečajeva”, kaže Valerija.

Helena Da Graca Da Costa Brinco u Hrvatskoj živi osam mjeseci i radi kao čistačica. Govorila je o predrasudama i istaknula kako se doselila u Hrvatsku zbog životnog standarda. “Ljudi u Europi nisu svjesni kako se živi u Africi i o kakvim se nesnošljivim standardima radi”, kazala je.

Nakon svjedočanstva, susret je zaključio o. Perica objasnivši da JRS neprestano apelira na javnost radi stvaranja senzibiliteta spram te populacije, te da im se pomogne u skladu s mogućnostima. Objasnio je i kako u drugim zemljama organizacije crkvenog tipa provode humanitarne koridore kojima se omogućuje dolazak u Europu. “Željeli bismo barem nekolicinu ljudi na taj način dovesti u Hrvatsku. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati više sreće. Svaka država je dužna učiniti svoj dio. Svijet je pun ljudi koji pate i kojima je teško”, poručio je. (IKA / D.P.)